(Pesma posvećena borbi protiv nasilja nad ženama)
Ja sam lepo devojče u majke,
za ljubav sam od Boga stvoreno,
u amanet i Bog je rekao,
da u sreći budem i voljeno.
Da sam kao Vila sa planine,
vita stasa rumenih obraza,
Sposobna sam kao i muškarac,
um da dajem i to nije fraza.
Stvorena sam da budem i majka,
da se rode naša pokolenja,
nežnija sam od svakog muškarca,
jer u meni samo jeste žena.
Ti si jači a ja sam nežnija,
ti si čovek ja kraj tebe žena,
nemoj da te modrice proklinju,
ti bitango ljudskog pokolenja.
Nemoj ruku da dižeš na mene,
lavica sam braniti se mogu,
uvek budi čovek od pameti,
za taj dar se ti zahvali Bogu.
Nemoj moju lepotu da kvariš,
modricama ili rekom suza,
imaj manir budi pravu čovek,
za rime ću biti tvoja muza.
Ja sam cvetić što za tebe cveta,
uvek prelep kao u proleće
Nemoj da mi hirove i patnju,
lice kvari modro plavo cveće..
Nemoj piti, nemoj se kurvati,
bahatost je uvek loša mana.
što ka svađi mnoge vodi često.
Kao đavo skoro svakog dana.
Zato ružu jenu malu kupi,
il’ u polju ti cvetić uberi.
Neka kuća od ljubavi blista
i obasja naše rajske dveri.
STOP nasilju
nad ženama! 2020.god
POMAGAJTE
LJUDI !
Nema komentara:
Objavi komentar