Praznina duboka
Ukopana u sjenu
Oka,
Iz kojeg curi bol
I kaplje život
Koji se slijeva niz
Ruke savijene,
Jer, svejedno je,
Sama je,
I da ima snage
Nema kome da mahne,
I da ima osmjeha
Nema kome da ga daruje...
Možda neka kap kiše
Ispere rane,
Možda neka zraka sunca
Osuši suze,
Možda neko tuđe dijete,
U prolazu je nehajno
Pogledom pomiluje...
Možda...
Nema komentara:
Objavi komentar