Ivana Vlaisavljević

 MRAČNI SONET     2022.god

Zar si se opet okliznula na stube?
Promrmljala kroz razbijene zube,
Stisnula osvetnički dlanove grube
I nepravedno optuživala druge…

Oni su samo o tebi govorili,
Rakiju, vino, neistine prolili.
Posprdnim ga riječima gonili
Dok Te bolničari nisu odnijeli…

Napokon obećala si samoj sebi
Zadnji je put što tako te prebi
Nitko takav život trpio ne bi.

Bolje je kroz život jezditi sama,
Nego u očima drugih biti dama,
Više nećeš dopustiti da te skriva tama.

Hadija Nuradinović

,,STOP NASILJU”                 2022.god

Od nasilja goreg jada nema
Jadi teški a tuga golema,
Ko je taj, kako može
Od takvih sačuvaj nas Bože.

Takvi duše nemaju
Drugom spletke spremaju,
Zašto žene tuku
I za kose vuku.

Kroz srce im krv ne teče
Od njih nema zvijeri veće.
Kako njima slatko bude
Da ubiju mnoge ljude,

Da im žena bude rob
A dječici iskopaju grob.
Takve kazni dragi Bože
Da se mirno živjet može,

Da slobodu vide svi
I na zemlji mir zaživi.

Miladin Ugrenović

 

Najlepši dar ljudskog roda               2022.god

ti si od Boga ženo voljena.

Tebi se klanjam
i o tebi pevam,
jer ti si i more i nebo
i sva godišnja doba.
Ti si ženo
muza muškog roda,
ti si i majka i dete
i sav rod ljudskog postojanja.
O, ženo ...
Slikaru, pesniku, kiparu ...
ti si Alfa i Omega.
Zato se žena čuva i voli
i ne daj nikada
da joj suza kane.
Žena je dodir
harmonije i ljubavi,
žena je ...
juče, danas i sutra.

Željka Božić

STOP NASILJU NAD ŽENAMA                  2022.god

Peronima života
ostavljah sebe,
dio po dio.
Krvavih koljena
puzah cestama kamenim,
samotno sivim, prijetećim.
Molitvu nijemu
nosih na usnama
od udaraca ramena pognutih,
od suza slijepa,
nesretna.
Molitvu koju nitko
i baš nitko osim neba
ne vidje…
Dadoh dušu
zvijezdama dalekim,
mjesecu isplakah bol
kad tijelu pretijesno posta.
Kao vuk samotnjak
lutah nocima.
Od zašto,
ka tako mora biti!
Od ljubavi, do mržnje!
A nigdje ne bijaše nikoga, nikoga...
I ništa
ne bolješe tako jako,
ni udarci ni rane,
ni suze ni padanja.
Ništa ne zabolje tako jako do ljudi,
gluhih i nijemih
dusa izgubljenih,
što sebične podsmijehe nosiše kao štitove.

Kemal Ljevaković

ISPOD GRIJEHA                                2022.god

Daske nad čelom.
Vonj slame u nosu.
Tek prizor nenadan, kad se desi,
snatreći u zanosu.

Teški koraci crnih čizama u
škripu voščanih podnica staju.
Odzvanjaju klancima straha,
u gestapo-koračaju.

Lijepo lice s tugom u dlanima:
- Ne, ne, nemoj!
Nemoj sada!
Molim teee! Nemoooj!

Uvijanje stropa i škripa
u ritmu grijeha i
eha vapaja, odnekud
k’o jeka mi kanjonska daleka.

Ustati iz nema nikoga,
osim strah i trepet,
i dahtavoga daha ponad,
i svoga bezdaha. Kako?

Iz snatrenja nikako.



LIJEPA JE POPUT HVALOSPJEVA


Mjesečinom svijetli, sija s lica neljubljena
osmijeh - sjajnih opoj-čina i
bljesak sa usana što mi slatki cjèlov soče,
sija treptaj oka ribooka.


Kose raspletene, zlatne vlasi diljem pleća i
ramena i uvojci povrh čela. Kose nemršene.
Puce na prsima raskopčano,
pa me čara čarom iz njedara.


Povjetarcu ja zavidan što je dodiruje
miluje, i anfas i iz profila nježno obavija,
dok naš sokak cijeli tvorim u njen korak
i u stas joj - što ga svil'na odora reljefno sakriva.


Đul-behara njom se vija, pa me nosi
u perivoje rajske i u lepršave pokrete hurije
dajući joj morske Sirene obličje i jedrínā poj,
žeđ prsi, pa pršte joj zovi u zjene mi zaljubljene.


Bijelom magijom je razotkrivam.
U Evu kostimiram. Ni jedna joj ravna nije.
Vidam rane ljubavne u elegični pjev.
U snove sahranjujem iluzije. I u psalam spjev.

Zdravka Meštrović

NE ŽIVIM                            2022.god

Mislim na onu
godinu zadnju,
dok još živa
bila sam.
Barem pokušavam
misliti,
na sunce dana
svakog
na onaj životni lahor,
a osijećam
tek misli zgrčene
strahom
tražeći lijek.


U ovoj zori
koja nagoviještava
jutra dosadašnjih svitanja
čuje se samo
vapajući
plač izmješan
zvukom zvona i
mislima koje se
krvavom putanjom
spuštaju
do prsta nožnih.
Bujaju nečiste i strašne
kao rijeke
jesenjih poplava.


Um razlomljen
strahom
udra o rub bitka,
obilježavajući lice
Salamonski pečatom.


Čekam nestanak
zvukova svih,
da spokojno
trunem u praznini
bezosjećaja
jer više
ne živim.

Begajeta Omerović

RECI DA, DOSTA JE VIŠE !    2022.god

Ne planiraš....
ljubav se samo dogodi,
odnekud se u srce useli i ne pita
za cijenu davanja sebe

Ringišpil života u krugu se vrti,
živiš, tek tako, a živa nisi
želiš, želiš sretna biti
ruke sa umornog lica spustiti

Reci da, dosta je više!

Uzmi me pod ruku prijateljsku,
tamo prijeko od nas nedaleko
sunce sija k 'o majkina duša mila,
topla kao ljetna rodna kiša

Marica Odrčić

NOSILJE                            2022.god

Sako nosilje več to govori
da to ni od dobre ludi.
Kad muž svoju ženu tuče
i za losi vliče, to ni od
zdrave pameti.

To dela pred svojum decum.
Grda je to poruka za
život dece.
Nima se žena komu potužiti.

Kad nosi črnjavke veli,
opala sem, ne usudi se
nikomu reči.
Kad se policije požali
veliju, soma si kriva.

On je muškarec kaj si je
mlađu našel.
Ima penez, a ona ga voli.
Sad bi bilo dosta, nek ga
ostavi odma.
Nek se rastavi, bole je to
nek da zločestoga muža trpi.

Ćazim Ćasko Mučić

ZAŠTO NASILJE ?        2022.god

Žena, Bog je stvori da se voli
Lijep porod da nam rodi,

Zašto nasilje, zar žena nije simbol ljubavi?
Zar se nasiljem ropstvo ne pravi?

Dovoljno je reći žena,

a ona je majka,sestra,prijateljica da, ona je žena.

Dignimo glas zaštitimo svaku ženu
Zaštitimo dostojanstvo i ličnost njenu.

Marija Popović

NЕ, ЈА NEĆU DA SE SETIM         2024.god

U toploj sobi
Udišem mir
Novo poglavlje
Med i kašmir...

Tople ruke
I miran san
Ali mi misao
Prekide dan.

Ne, ja neću da se setim
Ni mirisa krvi
Ni modrica
Ni nagnječenja
Ni dugih hladnih noći
Ne, ja neću da se setim
Čudovišta, koga prizivah
U samoći,
Ne, ja neću da se setim
To je nekada bilo
I moralo je proći.

U svome milom domu
Ispijam vrelu kafu
Udišem topao dan
I nisam više sama
I imam svetlost dana
Ali negde duboko
Stoji po neka rana
Da me samo zagrebe
Ne, ja neću da se setim
Isuviše volim sebe.

ĆUTAH                            2023.god

Suzama pravim akvarele
Prevrćem stranice
Prošlog života...
Bojim se da zakoračim
pogledom
Bojim se da prisetim se
Dana
Kada sam budna sanjala
Kada mi koža beše od modrica satkana.
Sada je kraj,nema tih noći
I ne želim da ih se setim
Samo ponekad u samoći
Vešto ih mislima preletim.
Ne mogu da zboravim klovnovsko lice
naslikano pesnicom
Bojama što teško blede
Snopove kose što preko noći osede.
Ne ne mogu da zaboravim
Iako mnogo prošlo je zima
Zavijah mlada ko vukovi gladni
Ćutah ,umesto da ispričam svima.

NEĆU                                     2022.god

Neću vam pokazati suze
slane i bolne
što tinjaju, grizu.
Neću vam pružiti
kameni osmeh,
jer topli vas ohladi jače.
Do srca dopreste lagano,
moćno,
ali ga grizoste suviše lako.
Ovoga puta odstupam snažno,
sigurno, hladno i opako.
Cenim vaše ideje gladne.
Poklanjam naivno
sve poštovanje.
Iako shvatam zamerke jadne,
ne vidim vaše požrtvovanje.
Žalim sebe još ovog puta.
Ipak, odlučno kažem: hvala,
i ovo beše smernica skupa,
ali ovog puta ne ostah mala.

Luca Mamić

 

STOP NASILJU NAD ŽENAMA 2022.god

I mi smo ljudska bića
i nismo manje vrijedne
ako smo slabiji pol .
I mi osjećanja imamo,
ljubav i pažnju trebamo,
ne ljubav ,,kao fol".
Ako ste od nas jači,
ništa vrjedniji niste,
pa nismo u srednjem vijeku.
Ne trebate ruke dizati,
svoju ,,jačinu "ispoljavati
kao najnormalniju stvar na svijetu.

Ustajmo hrabro žene,
nedajmo se ponižavati,
dok god nam krv teče venama.
Recimo

Jasmina Bosančić

"ŽENA SA STAVOM"                      2023.god

Žena sa stavom proglašava se opasnom
i zločestom od strane istih onih muškaraca
koji je ne mogu posjedovati,
zloupotrijebiti njene emocije ,
zarobiti um ,
obeščastiti tijelo.
Današnji mačo-frajeri žive u oblacima virtualnih iluzija,
s mnoštvom fikcionalnih identiteta,
pred ekranom računala,u bespućima interneta
osjećaju se hrabrima i pametnima.
Sami sebi dižu virtualne spomenike.
U stvarnosti ne žele raditi, nego vrebaju,
planski i taktički,
situirane žene
želeći se useliti u njihov dom
i da ih one uzdržavaju.
Muške sponzoruše najopasniji su zlostavljači.
Vrebaju ženu ekonomski,
žele novac, stan, auto, život u luksuzu.
Ne uspjevši to dobiti,
prelaze na klasične oblike zlostavljanja,
psihičko i fizičko. 

Zavist i mržnja, njihov je odgovor
na sve ono što ne mogu uzeti od žene.
Žena sa stavom hoda dostojanstveno,
živi nezavisna od tuđih mišljenja,
ne boji se. Jer strah od Drugog dolazi
zbog nepoznavanja sebe,
zbog nepriznavanja sebi prava na sreću, uspjeh
i trijadnu slobodu uma, duha i tijela.
Neke su žene prestale disati
svoje Ženstvo, pokorivši se
patrijarhalnoj mitologiji. Odrekle se osobnih granica.
Svoje osobnosti. Da bi bile prihvaćene od Ideje.
Žena sa stavom hoda uzdignute glave, ozbiljna lica,
čvrsto odmjerenih koraka.
Uvijek je unikat, nikad preslika, odraz ili duplikat.
Oni koji je ne mogu posjedovati,
smišljaju glasine od kojih na kraju sami padaju.
Samosvijest je nepoželjna ženska vrlina,
ako ne dopušta da na nju netko viče ili je
udara , smatra se da nije dobra.
Dobrota je podcijenjena vrednosna kategorija.
Dobra žena je ona koja nema svoje JA,
koja je otirač ili boksačka vreća.
Ako to znači biti "dobra", ja radije odlučujem
imati svoje JA,
makar to značilo da me prate epiteti
zločeste i opasne tete.
Bolje to, nego modrice od udaraca.

AUTOBIOGRAFSKA                        2022.GOD

Dok se sunce smješkalo na plavom nebu,
u mojoj duši krik je najprije pobijelio,
zatim, poplavio poput šljive i onda pocrvenio od
stida.
U trenu se zaustavilo vrijeme.
Od užasa zrak se skupio i
u sebi sakrio mladenačke snove, radost i svjetlost.
Bilo je to 4 dana prije 18. rođendana,
zato otada rođendane ne slavim.
Uspjela sam pobjeći, spriječiti ono najgore.
Ipak, činjenica da se skoro dogodilo, stvorila je
gust oblak tišine .
Slijedile su godine šutnje.
Tjeskobno sunce na nebu.
Tajna i sram.
Onda ipak jedan dan,
hrabrost da se izgovori na glas.
Da se prekine nizanka strahova .
Očekivala sam podršku, zagrljaj.
Umjesto empatije, pitanje:
Kako si bila obučena?
U tom trenutku, stao je svijet u meni.
Trebalo je mnogo godina da se prevlada bojazan.
I da ponovno sunce na mom nebu poprimi
zlatnu boju.

Milena Ristić

PISMO MOJOJ ĆERKI             2022.god

Tebi koju volim od sebe više,
pišem, pišem jer želim
da znaš da si jaka!

Jača od mene,
bolja od mene,
pametnija od mene!

Ne želim da trpiš,
ne smeš da trpiš,
ni zbog koga,
a najmanje zbog sebe!

Vrediš jer postojiš,
jer ćeš biti žena,
jer si ćerka!

Niko ne sme da te ponizi,
niko ne sme da te povredi,
da pomisli da te udari!!!
Ja sam tu!

Učiću te da možeš sama,
lepše je u dvoje
ali ne na silu.

Učiću te da možeš sve,
kad želiš,
kad imaš ljude koji te vole,
nebo je granica.

Učiću te da možeš svuda,
niko ne može da te veže za sebe,
niko ne sme da te veže za sebe!

Daću ti ljubav, neizmernu,
jer samo tako ćeš je prepoznati u drugima
ljubav se ne uči!

Ja, koja sam majka, ćerka, želim da znaš:
ti kao žena vrediš ceo svet,
ti si stub i niko, nikada
neće to da ti uskrati!
Ne dam!!!
Nisi ti kriva

Nisi ti kriva što si bila mlada,
što si volela, tražila princa
na belom konju,
nisi ti kriva žto si se dala,
a on ti je uzeo slobodu!

Nisi ti kriva što si govorila
sebi ,,Biće bolje!,,
Što si ćutala istinu svima
znajući da je samo gore.

Nisi ti kriva što ti haljina lepo stoji,
zbog osmeha prolaznika i muških lepih
manira,
nisi, ali ipak si nakon svakog šamara
sebi govorila ,,Možda i jesam kriva?!!“

Što je ručak bio hladan, omiljena
košulja prljava ili si htela vreme za sebe,
Modrica sledi, ipak si ti žena
moraju svi i sve da bude ispred tebe!

Najmanje si kriva što si ustala i otišla,
što si rekla sebi da zaslužuješ bolje,
Jaka žena trpi mnogo ali zna kada mora
da se sakupi i da jednostavno, ode!

Gordana Krstić

POVRATAK                     2022.god

Povratak domu
donosi radost
i setu.
Radost što grlim dečicu svoju
i osećam supruga
sigurne ruke
i setu što sve
ostaje isto.
Što bezbrižnost nije uselila
krila svoja
dok bila sam na putu.

Snovi su moji bili prazni,
utehu sam očekivala,
strpljivo tkala,
ali njegova nasilnička ruka
na mome licu opet je stala.
Grubo me vređao,
dušu i telo mi slamao jako,
povratak sam domu
radosno čekala,
a on me je grubošću dotako.

Danaba Hodžić

PITAM SE ČEMU 2022.god

Pogledaj, koliko toga je divnog oko nas
Zeleni se i plavi
Svetlošću životnom obasjan
Svet
Pogledaj,
Talasa modro more
Kapljicama pršti, presijava, šušti
U igri ludoj u penu se stvori
I vetar nosi mirise iz bašta
Odzvanja sa ulice, grad se jutrom
Budi
I neko se smeje, valjda srećni
Ljudi
Samo smo mi
Dve beživotne duše
Sklupčani u tami
Svoga jadnog bića
Mračnim se mislima poigrava mozak
Pitam se čemu
Sve
Čak život, čemu
Mirišeš na piće, što ti razum uze
A ja na suze, tvoj znoj
Moju krv
Cele su me noći tvoje snažne ruke
Koje nekad voleh, dok su me nosile
Do postelje meke,
Mrzele i vukle
Poznam sve ivice, zidove i čaše
Ove mračne špilje, koji domom zovem
Čemu
Pitam
Čemu
Lagala te nisam
Svu ljubav što nekad gajih kao cveće
Počupao si grubo
Rasuta po podu, leži mrtva ljubav
Izmešana s' krvlju, haljinama mojim
Zašto
I kada se ljubav u mržnju pretvara
Tiha sam
Tek dišem
Nisam, a niti ću biti više
Ona slatka mala
Čije su se oči sastanku sa tobom radovale
Ludo
Ni ti nisi isti
Otkrila sam noćas
Da u tebi zivi monstrum, ljudsko čudo
Vidi
Oko nas je život, zeleni se, plavi
Osunčani osmesi ulicama šeću
Samo je u nama useljena tama
Muk, mržnja i beda
Čemu
Odgovora nemam
Sklupčana u uglu
Slomljena i tužna
Ugašenih snova, bez glasa, bez želja, tek
Tiha do bola, dremam.

Stjepan Vitez

LADETINA                   2022.god

Štef je išel s prijatelom na jedne. Posle prve por kupic bil je črlen, a onda je bil i pomalo drven. Da ga nebi beciklin itil, on ga je španceral. Bil je zmučen i pomalo ošamučen. Navrnul se k kume, da bi si malo počinul.
Kuma mu je rekla: Kumek! Si nekak dobre vole. A... dej mi mira. Ne znam jel bi te ponudila s čem il s ničem.
Dej kuma tek tuliko da si jezek smočim.
Dobro kume, al ti nekaj moram povedati, jel me to pri srcu tišči. Reči kuma moram prijeti ono kaj me ide.
Kumek! Tvoja Barica bi tebe dola sve na svetu, a kak si je ti vrnul?
Ne znam nokaj cilaš? Navek ti je se za volu naredila, a kad ti ni jenput ladetinu skuvala, kaj si je rekel?
Se ne sečam.
Kumek, kumek, si je rekel: Kurva jedna, nisi mi skuvala ladetinu.
Bil sem valda pijan, pok mi zletelo.
Kumek moj drogi. Govorili su je otec i mati, da se ne ženi s tobum, da ju neš poštuval, a imala je prilike i prilike. Bila je bogata i najlepša dekla. Rekla je da ona ide samo za svojega Števeka ili bu ostal stora dekla. Znola mi je reči kuliki su je se nudili, pok i doktori. Sem je v šole rekla: Kuma onda kaj šporaš najne, pok dej. Rekla je: Rajši bi mrla, nek svojega Števeka prevarila.
Kak si je ti vrnul? Jel imaš sroma i pameti? Na koleni bi trebal iti na Bistricu i dobro se spovedati, a onda ženu prositi za oprost.
Štef je zdehnul, sproznil kupicu, obrisal suzu i rekel: Kuma fola ti na svemu, jo sad idem.
Ni zajašil na beciklin, nek ga je i dale rival.
Koraki su mu bili žmefki i uprov se treznil i študeral, kaj mu je rekla kuma. Čem bliže domu, bil je se bole turoben. Kaj sad žene reči. Kuma mu je otprla oči i sad je videl zokaj se Barica vu se povlekla, zokaj se više ne smeje i zokaj samo zdihova.
Došel je na dvorišče i onda ga je nekaj v nos pogodilo. Se je dišalo po ladetine. Došel je f hižu, kak da je na smrt osujen. Jedva je pozdravil.
Si gloden, ga je pitala Barica.
I jes i nis.
Dela je prejdnega zdelu z ladetinom.
Rekel je: Baš mi bu pasalo, da me oladi.
Rekla mu je Barica: Ječ, ječ, mili Števek. Da Bog do, da bi te za navek oladela.
A onda je odjundala v sobu, hitila se na postelu, zabila glovu v vajnkuš i hincala je milem plačom.

Tomislav Zvonarić Žuma

DA, DRAGA                         2022.god

Od kada je svijeta i vijeka, uvijek netko nekome... smeta

Od kada smo nastali, postali oduvijek neke razlike su bile
Da li u visini, debljini, izgledu... kada god nam je tško bilo
Bacali smo pogled - put neba
Očekivali smo neka čuda... iz nekih nebesa
Da se riješimo tog nastalog stresa

Zlostavljanja među životinjama ima, ponekad se pojavi među ljudima

Od pojave prvoga čovjeka pa do današnjeg vijeka, materijalna bogatstva
Kao i status među ljudima... pojavilo se to zlo... nasiljem nazivano

Nasilje se može na razno-razne načine među ljudima iskazati
Uvijek će netko nekoga kriviti

Poneki mudraci... dijelili su ljude... na slabiji ili jači spol, boje puti
Ili vjerskih ufanja... tko je kada jači, tko treba biti prvi, a tko drugi
O tim njihovim razmišljanjima... NE ZNAM, ali zanam da smo svi isti
Od krvi i mesa, zašto onda... doživljavamo... toliko u životu stresa

Što ljudsko biže može izdržati nitko to ne zna, tu bol, ta razočaranja
Ta maštanja, tu istinu... no, hrabro se boriti
Prema tim mišljenjima.. i istinu shvatiti

Samo spol nas razlikuje... neki šovinisti... to uzvikuju
No, ne znam zašto... oni misle da nismo isti
Pa treba im to glasno reći... i ne smijemo od istine pobjeći
Što bi ljudsko biće bilo... kad spola različitih ne bi bilo

Oni spomenuti... šovinisti od nekog ljudskog roda
Tada postaju neljudi... i neka nas to ne čudi
To su pojave od davnine... ali... oni hrabri ili lažni
Ne žele to priznati... da što može jedan spol... može i drugi
Što nam se... u ovome vijeku... dokazuje

Da su žene suptilnije... osjećajnije... da trezveno i svrsishodno razmišljaju
I ton našim svim životima daju... htjeli mi ili ne... to je dio istine

Zar ne, žene naše... neka vas ti šovinisti... ne plaše
Ako niste prve u njihovim mislima
Niti... ONI... to nisu... pa ne znaju u mislima... gdje su

Što bi mi bez žena za sva vremena... bez vas... nema nas... to mogu reći naglas
Ako bude naša, nekad... zadnja... ona glasi: Da, draga... da, draga i da, draga

Stjepan Djetelić Banski

 ŽENA DANAS                       2022.god

O najljepšem biću na planeti Zemlji, nije pisati lako,
To samo ja se usudim jer zbog njih pamet gubim!
Ja ih volim sve. Odjevene bilo kako,
Al' u Evinom kostimu najviše, dakako!
Predivno je promatrati njihov graciozan hod,
Najljepše su kad na svijet donesu, ljubavi svoje plod!

Pitate, što su sposobne postići,
Čime se sve mogu nositi?
Sa svim problemima ovoga svijeta,
Spremne su da se nose!
Bolje od muških, svakom zlu prkose!

Što kažete? Samo su dobre kuharice,
Nisu za drugo nego biti domaćice.
Dobre su samo kao konobarice,
Domet im je frizerke ili krojačice.
Možda, medicinske sestre ili prodavačice...

A ja vam velim:

Stid bi vas trebalo biti
Jer, eto, jasno je da ženski rod nastojite potcijeniti!
Slušajte dobro, vi, ograničeni muški umovi,
U čemu su sve žene bolje, nego vi:

Vjerojatno znate mnoge učiteljice, profesorice, liječnice,
Poznajete, sigurno, mnoge spisateljice i glazbenice,
O vrsnim novinarkama i glumicama, također dosta znate,
U sportu, mnoge žene nad muškima prednjače...

Na kraju, priznajte:

Odlične premijerke i predsjednice država mogu biti,
Vojničku uniformu, bolje od vas muških, znaju nositi.
Zato, pazite što govorite jer već sutra neka će prava žena da vas osvoji,
A onda ste manji od makova zrna, svaka vam se riječ broji.

Sjetite se i žene koja vas je rodila,
Svojim mlijekom dojila i na noge vas postavila!

Eto, to je žena!

Siniša Belošević

NICOLL                               2022.god

Nicoll je upoznala bol.
Od ruke koja samo
milovati mora.
A od nježne ruke
je oteta silom.
Koja ne bira po Božjem,
već po zakonu hladnom.

Hoćemo li ovoga puta
zagrijati srca više od ganuća?
Da ipak, možda, promijenimo tijek?
Ili ćemo, kao i prije, tugom i jadom
spržiti njen vapaj.
Za spas onih koje čeka ista bol.

Ili ćemo samo gledati u nebo,
na gromadu groznu što svemirom juri.
Da satre ovaj zasluženi jad.
Prije nego sami pregrizemo si grla
u obijesti bijesnoj i pijanstvu jala.

Nadica Kološa

TEBI ŽENO                 2022.god

Tebi posvećujem ove stihove
tebi ženo, majko, svetice
rastrgana na komadiće
sakupljajući ih
da sastaviš svoj život
za koga?
Za djecu, za mir u kući...
da djeca odrastaju prividno mirno
ali oni znaju
znaju jako dobro
kad im otac dolazi u kasne sate
vonjajući po alkoholu
i već s vrata obrušuje se na njihovu majku
bez razloga
oni u svojoj sobi stišću plišane medvjediće
i tješe sami sebe
,,bit će dobro, tata neće tući mamu,,…
a ti samo trpiš, uvrede, batine, teror
misliš da možeš sakriti od ljudi
svoje oči tamnim naočalama
i nabaciti pramen kose preko modrica uha
da se ne vidi
ali dokle, dokle ćeš trpjeti?
VIŠE NE!
suprostavi se
otiđi daleko, zakopaj svoju ljubav zauvijek

uzmi djecu i njihove medvjediće
neka sanjaju miran san
san bez nasilja nad njihovom majkom
i svim drugim majkama i ženama…

Marija Ajša Peuc

 

O NASILJU                  2022.  god

Žena je udarila dijete jer plaće
Ponavljala je
Probaj samo još jednom
Dijete je opet zaplakalo
Žena ga je povukla za ruku
I viknula jesam ti rekla
Da se igraš dijete je reklo plačući
Mama nemoj

Muškarac je stavio ruku
Na trbuh djevojčice
Spustio je niže i rekao
Znam ja što imaš
Nemoj se sramiti
Djevojčica je rekla
Tata nemoj

Čovjek je unio pakleni stroj
U avion u predjelu za prtljagu
Sjeo je na svom sjedalu miran
Onda se avion digao
I eksplodirao u zraku
Čovjek je rekao
Bogu hvala
I u nastavku tog niza

Što reći o nasilju više
A da svaka riječ ne bude
Na razini tih djela
Bolno i neshvatljivo znamenje
Stradanja nemoćnih

 

 

Andrea Rendulić

 NASILNIK I DAMA                 2022.god

Kad netko nasilnik je
Psuje puno i puno pije
Grozno se osjeća tada
Svaka dama
O hladnoj kući
Brine se sama.

Stvara ona život
U grču, u boli
I nitko ne zna
Kako žena tiho voli.

Tko smije pljunuti
Na svetost njenu,
Nemojte tući, ljubite ženu!

Đurđa Parać

 KAD CIMBAL ZVEČI        2022.god

U kutu sobe izmorena, pretučena,
Skutrena u svojoj boli, suzama kupana,
Pregažena, odsutnoga pogleda,
Sjedi žena.

Misao je stala!

Dugo nije vjerovala
Da gorak su pelin slatkoća cjelova,
Što lijepe se na njenim usnama.
U požudi strasnoj,

Vjerovala je u ljubav!

Ni roditeljica majka,
Prepoznala je sad ne bi.
Čak ni ona koja rodi sina kukavicu,
Nad slabijima što iskaljuje svoj nemir.

A ona je, vjerovala u ljubav!

Izmorena, pretučena, u svojoj boli,
Suzama okupana, žena.
Sluša samo kako mjed ječi,
A cimbal zveči,
Zveči, zveči, zveči …

Gordana Gerhardinger Šipek

SNAGA ŽENE     2022.god

ona šuti …

.. i kad udarci poput žeravice

... uranjaju u njeno tijelo…

ona šuti …

..i kad uvijek nanovo dano obećanje o radosti i sreći

..prekida krik njene prevarene duše … umorne.. izmrcvarene

dok samozvani sudija

sipa bijesom natopljene riječi

.. i mijenja boju njenog lica u tmurno plavetnilo tuge…

ona šuti… i čeka…

ona sluša…

i dok lažne riječi obojane ukrasima lakrdijaša ljubavne komedije

stežu obruč oko njena srca riječima ukradenih iz nečijeg

drugog izvora ljubavne sreće

ona šuti … i čeka

dok lažne ljubavne ljepote prodiru u njeno srce puno nadanja

ona šuti, čeka, sluša…

a pod kišom obećanja koja već gledaju u put svoje slobode

..njena se duša savija…ranjava …pada u ponor izgubljenih sreća..

i davanja.

ona šuti, čeka… ali zna i uvijek će znati da najveća bol

rađa očima nevinog djeteta

ponovno usnulu nadu…. poput feniksa iz pepela…

……………………………………………

Nevenka Lang

NEMOĆAN GLAS PJESNIKA                      2022.god

Iz visoke trave zapuštenog vrta čuju se krikovi fazana
Na obrubima polja rascvjetane živice
Preko napuklih prozora zagledani u beskraj
Na trenutke zaboravljamo nasilja
Ona su tu, vode nas za ruke kao vjerni pratitelji
U blizini željezničkih postaja zrak miriše na motorna ulja
Izgažena blatna zemlja puna je divljih kestena
I kao nož oštro nazubljenih listova
Živi se s tupom boli u prsima
Tetovaže od modrica ne zarastaju
Još dok bili smo djeca počeli su nas navikavati
Ponekad opili bi se očevi a majke bi nas
Od ljutnje natukle po stražnjicama
Kad odrastemo, lažu nas i vrijeđaju
Prešutno pristajemo, jer čini se da nema izlaza
Nitko ne vjeruje da nam u prah izmrve živote
Ulice zakrče djecom, ženama i starcima na kojima se iživljavaju
Nasilja, umotana u tisuće neprobojnih velova
Tvrdih obiteljskih oraha, koja ponekad samo smrt razbije
Po zidovima domova trepere sjene

Pod slabim uličnim svjetiljkama svjetluca noć
Mijenja se nebo a strah raspoređuje po kostima
Mrak nasilnika prekrije tišine, presijeca vapaje majki
Što za izgubljenom djecom ruke pružaju
Kao zimi, umiri se zrak, posvuda pojavljuju se raznovrsna lica smrti
I društvo koje nikad ne učini ništa, javlja se kad za sve je kasno
Jedino pjesnici dižu tihi, nemoćan, piskutav glas
Za blagost i ljubav, za mir i spas

Veselinka Marković

SLOMJENA ŽENA                      2022.god

SLOMIO ME ŽIVOT KAO NIKAD PRIJE
KOMADAO GRUBO ŠTEDIO ME NIJE
SLOMIŠE ME BAGRE, NEPRAVDA I LAŽI
ISTINOM SE BRANIH...KO ISTINU TRAŽI.

LOMILI MI DUŠU PO STOTINU PUTA
ISPIRALI MOZAK DA NE BUDEM LJUTA
ZARIVALI KANDŽE NAJDUBLJE U DUŠI
ISTA NAM JE SUDBINA VI POŠTENI LJUDI

LOMILI MI KOSTI, BACALl U JAME
LOMILI MI ŽIVOT SA SVAKOJE STRANE
STRADALI SU VJEČNO LJUBAV I POŠTENJE
KRVOLOČNA ZVJERI ŠTA HOĆEŠ OD MENE

TI SE KEZIŠ PODLO NE ZNAŠ DA SE SMlJEŠ
UMJESTO LJUBAVI OTROV SI OD ZMIJE
UVIJEK ZATRUJEŠ NAJČASNIJE MJESTO
DAL' POSTOJI GUJO ZATE SVETI PRESTO.

LOMILI MI DANE SLAMALI MI MLADOST
LOMILI MI GODINE SALOMIŠE STAROST
OVAJ ŽIVOT PROĐE U JEDNOME TRENU
GORDOST NE SLOMIŠE...AL' SLOMIŠE ŽENU.

Mila Milica Prole Honđo

Pjesma je nastala kao plod vlastitog iskustva u voźnji automobila i doźivljene saobraćajne nesreće u kojoj je krivac oštetio mnogo moje auto i pobjegao sa mjesta nesreće . Policija ga nije pronašla ni nakon 20 dana.

NASILJE NA CESTAMA                 2022.god

Na Sarajevskim ulicama i cestama
svakoga dana svjedoci smo nasilja
nad źenama vozačima.
Svi to vidimo i osjećamo, ali ne reagujemo.
Ima nešto čudno u Balkanskim glavama,
u potsvjesti naroda iskonska duboko usađena misao
da źene po svojim osobinama nisu za "VOLANA".
Ako źena automobil vozi
bila ona mlada ili u starijim godinama , a iza nje se nađu
vozači muškog roda, teško njoj tada.
Oni nestrpljivo počnu da trube , trube
Sa ciljem da je potpuno zbune i izlude.
Muškim vozačima smeta ako źena vozač
poštuje saobraćajne propise i znake,
ako vozi oprezno i polako da savlada na putu prepreke ili
stane da propusti one koji ulicu prelaze pješke.
Tada naši neki muškarci vozači umjesto
da uspore pritisnu nogom na gas i skoči im pritisak .
Počinju da viču , trube , psuju , ablenduju,
i često pretiču źenu i na raskrsnicama
i pješačkim prelazima.
Takvim postupcima najčešće izazovu
saobraćajnu nesreću , udare automobil ispred sebe
koji vozi źena , ili čak pokose nekog pješaka.
Oni su opasnost za sve i svakoga
a naći će opravdanje da je za to kriva vozač źena.
Najgore od svega ti isti vozači
sa mjesta nesreće pobjegnu bez traga,
bez imalo stida i srama , ostavljajući źrtvu u velikim mukama.
Najčešće za takvima policija danima uzalud bezuspješno traga.


Navedena nasilja na ulicama i cestama , a posebno nad źenama vozačima i nad pješacima , na žalost , stalno se povećavaju, a nadleźni organi u sprečavanju ovih pojava ništa ne poduzimaju.

Željka Uhitil

NAMETLJIVA RUKA 2022. god

Ruka oko struka
ili malo niže,
na uho neželjeni šapat:
Jako si seksi,
baš kako treba.

Pristojno nametljivca odbije
i nosom frkne:
Uzima si pravo
da mi kvari večer.

U neke se kasne sate
društvo raziđe,
svaki svome domu
na počinak ide.

Ne sluteći zlo,
polako šeće,
udiše noćni zrak
i sliježe utiske.

Iza ugla tad zlo se pojavi,
nasrtljivi frajer
u nadmenoj pozi
svoje pravo
sirovom snagom traži.

Što će ti biti,
dat ćeš mi malo,
nije to sapun
da se troši lako.

Tiho se šaputanje
u bijes pretvori,
grubi dodiri ostaviše
modrice na koži.

U tišini noći
duša iz tijela bježi,
bolnog, prljavog,
osakaćenog, bijednog.

I nikad se više
to dvoje ne sastavi
jer tijelo nije više isto,
te modrice ne može oprati.

Branko Tompić

"MILOST ŽIVOTA"                     2022.god

Moje tijelo izmrcvareno,

golo,

više nije pružalo nikakav otpor...

...oni nisu prestajali,

redali su se jedan za drugim,

satima,

prljavi,

pijani,

smrdljivi, 

hladni ,

bešćutni 

i pjevali dok su čekali svoj red u hodniku,

smijali su se govoreći kako će " napuniti " kurvu,

pa će je " upakovati " u celofan 

i poslati u Zagreb.

Polusvjesna  nisam imala snage ni zaplakati,

suze nisu tekle,

tekla je samo krv iz kuta usana,

od udarca šakom bradatoga stvora

kojemu se nije mogao "dignuti"....

Od svih njih zapamtila sam jedno ime,

glas,

upamtila lice.

Vidjela sam oči koje i danas susrećem u gradu...

Prijavila sam ga,

policija ga je saslušala,

nije pronašla dokaze,

a on je rekao da u studenome nije bio u Vukovaru te priložio dokaz,

potvrdu,

da se tada " lečio na VMA"

u Beogradu.

Moji su poubijani  po ulasku četnika u grad,

njihova tijela do danas nisu pronađena,

a ja sam kao prognanik ostala sama u Zagrebu,

dok nisam rodila sina...

...pitali su me za ime oca,

šutjela sam,

pitali su me još mnogo toga,

a ja sam molila

i danas molim,

da pri susretu sa svojim silovateljem ne uzmem pravdu  u svoje ruke,

zahvalna za milost života

koju je Bog dao mojemu sinu i meni!

Zlatko Kovačević SAX

STOP (nasilju nad ženama)                2022.god

Telegram

Stop nasilju stop           

prekjučerašnje mrvice na stolu
Stop
hrpa prljavog veša
Stop
nezaliveno cvijeće
Stop
tišina
stop
galama
Stop
mirisi
Stop
prazni krevet
stop
Zatvorenim vratima
stop
Otvorenim vratima
stop
Nezatvorenoj pasti za zube
stop
Stop
nasilju
Stop
nad
Stop
ženama
Stop

Petar Pismestrović

OSRAMOĆENA                             2022.god

Ona se zamotala u svoju tugu,
preko glave stavila veo crnih misli,
na oči navukla koprenu sramote,
htjela bi da ju nitko ne vidi
da je zemlja proguta.
Život je trebao biti bajka,
ljubav sa svim atributima
o tom je maštala od djetinjstva.
Nadala se, radovala, sanjarila
na oblaku sreće plovila
nesvjesna tamne sjenke
koja se nad njom nadvila.
Ne spava zvijer s licem nečovjeka,
skriven mrakom vreba poput vampira.
Ako već nije u stanju voljeti,
može bar ljubav kupiti,
a ne kukavički skrnaviti zabranjeni vrt,
uništavati pupoljke tek rascvale.
Prošla je noć poniženja,
ostala rana razočarenja
i ožiljci koji će vječno peći.
Zasipaju nas svakodnevno valovi loših vijesti
o silovanjima, ubojstvima, prevarama
i nemam riječi,
ali se pitam,
što je to u ljudima,
što ih čini zvijerima.
Zbog čega netko misli
da može na silu uzeti to što mu ne pripada
i proći nekažnjeno.
Zlo se ne može popraviti
žrtva dobiti satisfakciju
ali nasilnik mora ruku pravde osjetiti.
Slovima srama na grudi i leđa
ispisati da se nikada ne izbriše
„Silovatelj žena“,
da i on kao i njegove žrtve pati
i svoj prljavi čin ne ponovi nikada više.

Jasmina Zuhrić Šiljak

OVDISANJE                          2022.god

Na nebu Plamac,
Na tlima kamac,
A između potežak ranac.

Nose ga, nose
Ramena gola
Niti sa umorom,
Niti do pola.

Iako znoj kipti sa lica,
Iako malaksala čvrsta pesnica,
Siguran u se do Cilja stig'o
Spuštene oči u nebo digo.

Nermina Adžović Mustagrudić

NASILJE NIJE MOJ ŽIVOT                2022.god

Sunce pijem očima sjajnim,
Uvijek tragam za trenucima bajnim.
Umivam zore rosom i bojom,
Neću da sudiš sudbinom mojom.

Zastani i upitaj nebo plavo,
Šta li je u tebi pobijesnijela glavo.
Čemu taj gnjijev koji šara,
Šta to grudima tvojim hara.

O kako možeš da mi priđeš,
Sa pogleda nježnog na dno siđeš,
Znaš li da boli svaki tvoj šamar,
Ćutim i gutam sopstveni damar.

I ko si ti u mom životu,
Da mi zadaješ stid i sramotu .
Pružena ruka sred moga lica,
To radi samo kukavica.

Izgledam bijedno a ti još gore,
Ovo je svitaj posebne zoŕe.
Drhtim još samo noćas pred tobom,
Tebi i nasilju kažem zbogom.

 

Mubera Isanović

*******                       2022. god

TVOJA STOPA JE VELIKA
MENI JE TOPLO

SJEDIM U DUBOKOM HLADU TVOJE STOPE,
I DIŠEM TVOJU MEHKU TOPLU SJENU
OKO MENE TREPERI, ISPOD MENE SE NJIŠE
JE LI SE TI TO LJUTIŠ, ILI ZEMLJA DIŠE,
ILI SE TO TVOJIM LICEM RAZLI SJETA,
PA MENI TOPLO,
ŠTO SAM U SJENI, U DUBOKOM TRAGU
TVOJE STOPE

Amel Gorinjac

PRELIJEPOJ ŽENI                      2022.god
Stop nasilju nad ženama

U bezbožnom jutru
dijete u haustoru
gladno ljubavi
cvili

Lišće ne šušti
zgnječeno leži
grane su gole
sve je nestalo
nema ni mirisa
ni sna

Bol
ne boli toliko
koliko boli
bol prije
i bol poslije

Srce izudarano
tiho nečujno
bez i jednog glasa
kazuje oštrinu mraza

Duboko udahni
u usta
u grudi
u rebra
slobodu
nema se vremena
osim ovoga sada

Sunce nije zašlo

Uzdiži se u visine
i pleši.

Melisa Ščetić

BIJESNA                               2022.god

Čim se rodila- dresiraju je!
Kao metlu za vratima- tretiraju je!
Dobije odijelo uloge koju nosi,
‘Ispunjavati očekivanja drugih’ -uče je,
Time treba da se ponosi.
Vrednovana, kako valja, nisi ,
Al’ tvoje je i muža i djecu što duže da nosiš na sisi.

Lijepa je, poslušna, ‘’dobro mlijeka daje’’,
K’o stoka na pijaci, haman, se prodaje.
I cijepa drva i krampa i nuna,
I jezik joj sapet , a obrazovana i gleda samo u te!
I kuha i pegla i čisti k’o mamena,
dok djeca joj vazda drže se za skute,
A tiha, ne zaživa, kažu stamena,
Ja’na svojih želja nema ,
Ustvari, ljudi, ta žena je samo skamenjena!

I prođe ti život u dokazivanju da vrijediš ,
Hajvan il’ te ponižava il’ te vara il’ maltretira,
A ti, huda, sijediš.
I svakodnevno slušaš sikću s jezika dvije ćuške,
Nemaš više povjerenja u one oči muške,
A podršku imaš, satrali se svi, išaretom kore,
Tebi po utrobi kao vo da ore.
‘’Imaš pojest,popit, šta hoš’ više?’
Makar ne zakera, svaki ti je isti’’- pričaju ti sve tiše i tiše..
‘’Šuti bona nek’ te sam’ ne tuče!’’,
Nosio ih đavo sve se izvrnulo,
a zapravo robom da budeš tebe nauče,
I ti klimaš glavom, a u tebi djevojčica jauče.

I šapće ti na uho k’o sihirbaz hudi,
Gluho bilo ljudi!
Nema ništa gore kad te neko kudi,
Al’ dok te kudi, riječima ti tepa- kojima ti sudi,
Pa ti više ne znaš dal’ ti med il’ otrov nudi.
Još te patvori da si TI ta što ludi.

I opet te eto, samo okolokola
Plešeš đavolje kolo štokholmskog sindroma.
Nemaš snage promijeniti nešto od vlastitoga bola,
Žena, kad je u pojam ubijena
Počinje i ona da kudi i mrzi,
pa onda na šćeru svoju isto predanje daje
i meće joj okove oko mozga i grudi
I tako taj željezni, teški lanac transgeneracijske traume traje i traje..

A ta djevojčica postaje sve ljuća i ljuća,
Opasno je riječju, pokretom i tonom kad se siječu tvoja postignuća
Tek kad je bol jača od srama i stida,
tada TI, jaranico, svoje stege skidaš!

Brutalno ja zviznem , sred čela, ‘nako bez uvoda!
Pišem o suštinskim jadima ženskoga roda!
Najtužnije što niko nikom milosti da poda
Aman ljudi, nasilje nam postaje dio genetskoga koda !

Bojana Aleksić

KOLIKO ŽENA VREDI?                   2022.god

Borile smo se za svoja prava
znajući u šta smo se upuštale,
ostale smo do samog kraja,
vređanje nikom nismo dopuštale.

Da smo se bojale ne bismo bile
tu gde jesmo,
a sada ceo svet vidi gde smo.

Mi smo i majka, i otac,
i sestra i brat,
mi smo one koje se ne boje
da neguju ranjene,
da idu u rat.

Bile smo i robinje i dame,
Ali smo hrabre i kad ostanemo
bez mužea same.

I kad je bilo najteže,
i kada niko nije verovao tada,
u nama je tinjala nada.
Verujem da nas iza svakog ugla
uvek čeka neka sreća daleka:
- VELIKA LJUBAV puna nade
što nam se osetima prikrade.

 VIII3 razr. OŠ „Vuk Karadžić“

Alija Izo Ljajić

 OMEROVE SUZE                      2022 god

Sretoh prije neki dan
starog mi ahbapa Omera.
Selamih ga, on me ne ču,
prođe kraj mene
kao da me ne vidi.
Posagnuo glavu ka zemlji...
sam sa sobom priča
kao da se stidi,
da otvori dušu.

Danas stadoh pred njim,
on podiže glavu
vidjeh mu suze u očima,
a on ne'made kud, reče mi:
-Eee moj ahbapu,
već dugo ti ne spavam noćima,
sin mi Harun mnogo pije
mene i moju hanumu
svaku noć hoće da bije,
što mu ne damo,,    
a mi nemamo više
šta da mu damo...
ni lijekove nismo kupili.

Ima l', ima l' šta gore od toga,
kad sin podigne ruku
na roditelja svoga,
a bio nam je očiju vid.

Ne kunemo ga, žao nam,
molimo Boga da nas kurtališe
jer ovo se podnijet
ne može više...
kabur je za nas jedini spas...

Zadrhta mu brada,
-Halali...
reče mi i ode,
a gdje će... jer kući nema kud.

Igbala Šaćirović

ALLAHOVE SUZE                    2023.god

Suze, bol...
U grudima tuga...
cijela Bosna plače
gorko, ne prestaje.

Dženaza se mladoj ženi sprema
Majci, koju ubi monstrum
pred njihovom bebom malenom.
To ne bi dovoljno krviku
prenosio je ubistvo Nizamino
preko društevnih mreža

Kiša i grad to su suze
Nebo je plakalo zbog žene, majke,
zbog Nizame koju dušman
liši života a dijete ostade siroče

Zar toliko su
životi žena bezvrjedni da ih
mogu tuči, maltretirati, ubijati?
U državi nema nikoga
da ih ih zaštititi!

Allah suze pusti nad ljudskom
surovošću i bezdušnošću...

 NEZNANKO                 2022. god

Sjediš na klupi sama, očajna...
U nepoznatom kvartu
Tužna ženo, slomljeni cvijete
Neznanko, ne poznajem te
Samo osjetim tvoj bol
Steže mi srce i grudi
Neprozirna magla boli
Treba ti toplina, ljudskost
Grlim te, jecaš i šapćeš
Alkohol, batine, društvo, muž...
Želiš otići, a ne smiješ
Strah te je društvenih predrasuda
Nadam se da osjetiš podršku
Vrijedna si ljubavi...
Cvijete!

Zorica Banić

MOJE IME                                       2023.

Moje ime je nevolja.
Nevoljno ulazim u svet oštrih reči
punih krvavih očiju
i ne zadržavam se više ni tren
na žiletima tih uvreda
što ledile su me i razbijale.

Moje ime je sreća.
Imala sam sreću
da je Bog posalao pero
da me sastavi
i učini me opet sobom
drugačijom, novom, pokupljenom
od sitnih ledenih stakala
što su se na toploti ljubavi stopila u mene

Moje ime je ljubav.
Imala sam sunca u sebi da nastavim da volim
svaki lep cvet, pa i onaj ružan
nalazeći njegov pravi miris,
svako novo lice,
dok sam starom oprostila
sve njegove namrštene linije koje
su se bezobrazno razvlačile po licu
svaki put kad bih protivrečila.
Starom sam licu oprostila
sve mržnje u očima
i tamo ih ostavila leteći u svoj novi svet,
jedini koji postoji,
pun novih lepih lica
koja su iscrtala osmehe i oči pune iskrica
kad me ugledaju.

Moje ime je sreća.
Ja je sa sobom nosim
i tebi dajem
da traje, da neumoljivo traje,
da traješ, da trajem.

PROMENA                      2022.god

Hrabro koračaj, dušo mila,
mnoge si tuge preko srca preturila,
a sad je došlo vreme da zaboraviš kiše,
nema ih više.
Veruj i život ti snagu daje da
ispred tebe samo sunce je.
Nisi izgubila, imaš sebe
svoje jako srce,
svoju volju od planine veću
svoju ljubav prema svemu,
svoju decu, svoju sreću.
Samo napred, snago,
sve je ružno iza,
a ispred tebe se prostranstvo plavo prostire
da tvoje snove čuje,
da mu poveruješ,
da uz tebe je,
za tebe je, dok dišeš
nema, nema više kiše.
Promena u doboš udara,
oko nje ljudi skaču, ljudi plaču,
a ti se sa njom rukuješ,
nakon što je palice odložila i
sa tobom se složila
da je kasnila,
jer za nju spremna nisi bila,
a sad te je kao najboljeg prijatelja zagrlila.

 

Ana Dalipovski

STID 2022.god

Prvo u zid,
onda u tebe
Tako mi bilo rečeno

Ne trebam štit
Neće on na mene
Nakon sveg našeg stečenog

I kada su ti prsti
što toliko sam ljubila
Našli najbolniji put prema meni

Taj Udarac čvrsti
Sve tad sam izgubila
ponajviše što značila sam sebi

Prvo u zid
onda u tebe
da sam bar odmah pobjegla

Tako me stid
sramim se sebe
al opet sam kraj njega legla

lako je drugima,
najlakše reći
da su me svi upozorili
srce u grudima
ne da pobjeći
suze su iznutra gorili

Milijana Seta

ODJEK PATNJE                        2022.god

Trag moći zla
koju si prosuo po mojoj duši
nosim kao krst patnje,
tvoj nečin
nikada neću odbolovati
a ti znaš,
da je tvoj nečin
odredio moj život
i udavio moju budućnost.

 

Esma Lukač Muratović

STOP NASILJU NAD ŽENAMA              2022.god

Ako je lijek raniti ženu, izliječit se nećeš znaj, ti nasilniče!
U oči me pogledaj!
Ako si vec sajber nasilnik, budi do kraja, jer sigurno te čeka
Života mračna strana!
Ti nepoznati autoru riječi, koje se ne podnose olako
I kojima se služiš da bi bio Macho I Qul,
Okreni se svojoj sestri I majci, vidjećeš u njihovim očima sebe,
Jer I njih neko na isti način tretira, virtuelno maltretira!
Kada nas pogodi praćka neljutskog, podlog I zlobnog,
Oduprite se: riječima, dobrim djelima I distanca sistemom.
Izgubljenim dušama poruka ništa ne znači, poku ne izvlače,
Ali se zato iz dana u dan zavlače u grijehove prema normalnim ljudima
Odnosno ženama, djeci I životinjama.
STOP NASILJU!
Pobijedi kukavico vlastiti duh I penji se na tron, zdravog razuma,
Voli sebe, da te mržna ne odvede na tudja vrata, da kucajući postaneš kip!
Promijeni nasilniče smjer, da preko noći postaneš razum umjesto zuluma!

Dubravka Katić

ŽENA                              2022.god
*
Ona koja te rodila,
koja te prva na grudi privila
prva zagrlila,
koja te nežnošću uvila,
svojim mlekom zadojila,
rukama svojom odhranila,
ona koja te srcem branila
i snagu za život ti davala.
ona koja te dizala kada bi pao,
ona koju si majkom zvao,
ona snažnija od stena,
ZAPAMTI - ONA JE ŽENA!

*
Ona u koju si se zaljubio,
ona koju si svojom devojkom zvao,
ona koju si nežno ljubio
kojoj si i prsten dao,
ona koja ti je i kćer rodila,
koja se kroz život sa tobom borila,
ona koja se nikada nije slomila,
koja je sve izdržala
i sve maratone uz tebe istrčala,
ona koja te obožavala,
ona veličanstvena,
ZAPAMTI - ONA JE ŽENA!

*
Ona koja te svojim osmehom očarala
koja te ljupkošću s nogu obarala,
koja te majušnim rukama po licu milovala,
koja te prvi put tatom nazvala,
koja ti je prve petice iz škole donela,
ona koju si do oltara ti odveo,
ona tvoja nežna malena,
ZAPAMTI - I ONA JE ŽENA!

*
Njima moras biti oslonac čvrst kao stena,
da ih čuvaš i braniš.

*
Ni jedna ne sme biti povređena.
Ni jedna ne sme biti u dušu ranjena,
ne sme biti proganjana...

*
Ne sme joj biti postavljena ni jedna zamka.
Protiv nje se ne moze voditi hajka.
ZAPAMTI, ONA JE NEČIJE DETE,
NEČIJA ŽENA,
ILI NEČIJA MAJKA.

*
I zato, bori se i srcem
i snagom
i pesmama.
Bori se i ti protiv nasilja nad ženama!

Zdenka Mlinar

ŽENO, MAJKO                        2022.god

Ženo,
Probudi se!
Reci: Dosta je poniženja
Dosta je gaženja!
Energije imaš
Više od svoga zlostavljača,
Ponavljača.

Nije njemu stalo do tebe,
On misli samo na sebe...
Otići trebaš!
Poleti ptico,
Za tebe su visine,
A ne nizine.

Majko,
Tvoje dijete te treba;
Vinulo bi se i ono put neba!
Ah, s njim i zbog njega idi,
Da svoga se djetinjstva ne stidi.

Jedan,
Samo jedan život imaš,
Ženo.
Ljubi ga iskreno!
Kada bude kasno,
Suvišne su riječi,
A ni vrijeme ne liječi...

Otiđi ženo, majko,
Usudi se, jaka budi!
Velik je i lijep svijet,
Budi njegova muza,
Budi njegov cvijet.



ŽENA

Žena, za ljubav stvorena, darovima svetim blagoslovljena

Empatija joj u srcu, radost u davanju, blagost u milovanju

Na nebo uznesena, osmijehom novoga života osvijetljena.

Al’…
i uplakana
i prebijena
i okrvavljena
i ubijena – ŽENA!

Miljana Ignjatović Knežević

UTOPLJENICA                     2022.god

Iz reke su je izvukli ribari.
Rasplela je po kamenju kose
i trave u njih upletene plaču
i teku suze od vode i rose.

Iz reke su je izvukli ribari.
U smrt su smešak usne joj ponele,
sklopljene oči zadnji pogled kriju,
među prstima žute trave svele.

Iz reke su je izvukli ribari.
Račići rečni s` prstiju joj beže,
a sitni pesak miluje joj obraz,
sklopljene ruke na grudima leže.

Iz reke su je izvukli ribari.
Lice joj belo k`o latica cveta,
a nokti modri kao deo neba.
Iznad nje duša nevinog deteta.

Branila se koliko je mogla.
Uzalud suze, molbe mlade žene,
lomio ju je kao grane vrbe
sve dok je život tekao kroz vene.

Recimo „Dosta“ svakom vidu patnje.
Ruža lepotu svoju trnjem štiti.
Recimo „Dosta, mi želimo ljubav!“
svoj glas pridruži svima nama i ti.

Anka Zekanović

ZAUSTAVITE NASILJE         2022.god

"Okrivljeni se oslobađa, zbog nedostatka dokaza",
bubnja kao gromka jeka,
u ušima jedne žene
dok se pjeni i dok huči
ispod mosta mutna rijeka.

Viđali je ljudi puno puta,
u očaju na most dolazila,
nad tamnu se rijeku naginjla,
kao list na vjetru drhtala,
na pola je mosta zastajala,
lomi prste i podiže ruke,
grize usne, da zatomi jauke...

Sad u rijeci jedini spas vidi,
valovi će okove slomiti.
Neće biti žrtva bez zaštite,
ni klečeći za milost moliti.

Dosta joj je praznih obećanja,
zlostavljanju sad ne vidi kraja,
kukavice nesigurne, nasilnici,
samo sebi još su više važni.
Istinom se ne može izboriti,
nema druge, u rijeku će skočiti.

Zakorači, ogradu preskoči,
jekom rijeke krik se pomiješao,
nepravda je pravdu zauzdala.
Čujte ljudi sad se žrtvti sudi!
Mutna ju je rijeka progutala.

Sad će buku mediji podići
nad ženama osudit nasilje.
Ne čekajte žrtve, nasilje prijavite,
roditelji podršku pružite,
s njihovim ih bolom zagrlite
i poruku svijetu pošaljite.
Glas dignite sve živo pokrenite
i nasilje borbom pobijedite!

Zoran Nikolić Mali

OGORČENA ŽENA                2022.god

rećaju se
sivi dani
zaspala joj duša
po njoj
rasuta tuga
život joj stao
šiba je sudba
a nade nema
priziva Boga
sunce i sreću
uplašena sedi
za decu moli
za treperavi sjaj
u svojoj bedi
nesrećnog života
traži ljubav

Marina Mađarević

 KAKO SE LJUBI DJEVOJČICE               2022.god

Jedna je šaka poletjela visoko, visoko, u dalj.
Zaustavila se na toploj koži,
Na mekom obrazu.
Na igralištu je zasađena golema laž.
„Tko se tuče, taj se voli.“
Vikala je to stara podvornica škole,
radosno i kao da viče „dobro jutro, djeco“.
U sitnom dječjem mozgu zvonilo je drugačije:
„Tko se tuče, taj se moli.“
Molio se Bogu, nebu i samomu spasu
da ga oslobodi težine igrališnih laži,
da ga poštedi iscerenih lica s mirisom rakije
koja su bogobojazno branila ženu,
jer ženu se braniti od svijeta i pogleda mora,
a usred svoja četiri zida njegovala pećinske postavke
u kojima bi svaki ženski književni lik imao falingu
i kad bi se isti u stvarnost pretočio,
i kad čitatelj ne bi čitao s figom u džepu,
gonio bi ga iskonski grijeh
kako je Šimunovićeva Srna nedokazano derle,
Marulićeva Judita frigidna ženturača,
Kozarčeva Tena kurva koja je dobra samo za jednu stvar,
Kovačićeva Laura teška psihopatkinja koja je zaslužila što je dobila
i kako su sve redom trebale biti „kuš“,
i kako je svima trebalo muško da ne idu u krivom smjeru,
i kako „bih takvima poput njih ja pokazao“ gdje im je mjesto
šakom, dlanom i batinom.
Nitko se nikad nije pitao zašto su najveće književne patnice stvarali muškarci,
kao što se nitko nikad nije pitao zašto su stvarne žene poticale najveće muške laži.
„Tko se tuče, taj se voli“ u mom svemiru i dalje ne drži vodu.
„Tko se tuče, taj se bori“ protiv laži
i protiv te bolne šake
koja će svoj smiraj pronaći na njezinu toplu licu.
Njezinu, ne njegovu, jer njezino je lice
karta, radna bilježnica i praktični rad
svih njegovih laži
koje će krezuba podvornica škole objeručke
ponavljati djevojčicama na školskom igralištu,
prije negoli se vrati kući
na još jednu porciju svježih uvreda i modrih masnica
svojega supruga koji će već sutradan grditi sve one
koji budu radili u zemlji na blagdan Majke Božje.