ISPOD GRIJEHA 2022.god
Daske nad čelom.
Vonj slame u nosu.
Tek prizor nenadan, kad se desi,
snatreći u zanosu.
Teški koraci crnih čizama u
škripu voščanih podnica staju.
Odzvanjaju klancima straha,
u gestapo-koračaju.
Lijepo lice s tugom u dlanima:
- Ne, ne, nemoj!
Nemoj sada!
Molim teee! Nemoooj!
Uvijanje stropa i škripa
u ritmu grijeha i
eha vapaja, odnekud
k’o jeka mi kanjonska daleka.
Ustati iz nema nikoga,
osim strah i trepet,
i dahtavoga daha ponad,
i svoga bezdaha. Kako?
Iz snatrenja nikako.
LIJEPA JE POPUT HVALOSPJEVA
Mjesečinom svijetli, sija s lica neljubljena
osmijeh - sjajnih opoj-čina i
bljesak sa usana što mi slatki cjèlov soče,
sija treptaj oka ribooka.
Kose raspletene, zlatne vlasi diljem pleća i
ramena i uvojci povrh čela. Kose nemršene.
Puce na prsima raskopčano,
pa me čara čarom iz njedara.
Povjetarcu ja zavidan što je dodiruje
miluje, i anfas i iz profila nježno obavija,
dok naš sokak cijeli tvorim u njen korak
i u stas joj - što ga svil'na odora reljefno sakriva.
Đul-behara njom se vija, pa me nosi
u perivoje rajske i u lepršave pokrete hurije
dajući joj morske Sirene obličje i jedrínā poj,
žeđ prsi, pa pršte joj zovi u zjene mi zaljubljene.
Bijelom magijom je razotkrivam.
U Evu kostimiram. Ni jedna joj ravna nije.
Vidam rane ljubavne u elegični pjev.
U snove sahranjujem iluzije. I u psalam spjev.
Nema komentara:
Objavi komentar