Od kada je svijeta i vijeka, uvijek netko nekome... smeta
Od kada smo nastali, postali oduvijek neke razlike su bile
Da li u visini, debljini, izgledu... kada god nam je tško bilo
Bacali smo pogled - put neba
Očekivali smo neka čuda... iz nekih nebesa
Da se riješimo tog nastalog stresa
Zlostavljanja među životinjama ima, ponekad se pojavi među ljudima
Od pojave prvoga čovjeka pa do današnjeg vijeka, materijalna bogatstva
Kao i status među ljudima... pojavilo se to zlo... nasiljem nazivano
Nasilje se može na razno-razne načine među ljudima iskazati
Uvijek će netko nekoga kriviti
Poneki mudraci... dijelili su ljude... na slabiji ili jači spol, boje puti
Ili vjerskih ufanja... tko je kada jači, tko treba biti prvi, a tko drugi
O tim njihovim razmišljanjima... NE ZNAM, ali zanam da smo svi isti
Od krvi i mesa, zašto onda... doživljavamo... toliko u životu stresa
Što ljudsko biže može izdržati nitko to ne zna, tu bol, ta razočaranja
Ta maštanja, tu istinu... no, hrabro se boriti
Prema tim mišljenjima.. i istinu shvatiti
Samo spol nas razlikuje... neki šovinisti... to uzvikuju
No, ne znam zašto... oni misle da nismo isti
Pa treba im to glasno reći... i ne smijemo od istine pobjeći
Što bi ljudsko biće bilo... kad spola različitih ne bi bilo
Oni spomenuti... šovinisti od nekog ljudskog roda
Tada postaju neljudi... i neka nas to ne čudi
To su pojave od davnine... ali... oni hrabri ili lažni
Ne žele to priznati... da što može jedan spol... može i drugi
Što nam se... u ovome vijeku... dokazuje
Da su žene suptilnije... osjećajnije... da trezveno i svrsishodno razmišljaju
I ton našim svim životima daju... htjeli mi ili ne... to je dio istine
Zar ne, žene naše... neka vas ti šovinisti... ne plaše
Ako niste prve u njihovim mislima
Niti... ONI... to nisu... pa ne znaju u mislima... gdje su
Što bi mi bez žena za sva vremena... bez vas... nema nas... to mogu reći naglas
Ako bude naša, nekad... zadnja... ona glasi: Da, draga... da, draga i da, draga
Nema komentara:
Objavi komentar