OPROST 2022.god
Oduvijek nije voljela noževe
i miris posteljnog rublja,
ali obožavala je boje
i dah poljskog cvijeća.
U potisnutoj glavi
trese se metež
i postaje pijesak
što ostaje bez daha
mira i sjećanja.
Sotonska ruka hranitelja
zatomljuje jecaj.
Toliko poznata gadljivost
u zatvorenoj ladici nijekanja.
Ona povraća uzastopce.
Evo je, stoji ispred sebe
sa spoznajom da nikada neće biti cijela.
Pustila je tek suzu
i rekla: -
-Ne mrzim te tata.
ZAROBLJENA
U očima je nosila tugu,
dijagnoza:
Smrt!
Lijepa,
odjenuta u osmijeh.
Dama,
šutnjom vrišti.
U očima je nosila tugu,
kroničnu,
a ima radosti
za cijeli svijet.
Nema komentara:
Objavi komentar