"Okrivljeni se oslobađa, zbog nedostatka dokaza",
bubnja kao gromka jeka,
u ušima jedne žene
dok se pjeni i dok huči
ispod mosta mutna rijeka.
Viđali je ljudi puno puta,
u očaju na most dolazila,
nad tamnu se rijeku naginjla,
kao list na vjetru drhtala,
na pola je mosta zastajala,
lomi prste i podiže ruke,
grize usne, da zatomi jauke...
Sad u rijeci jedini spas vidi,
valovi će okove slomiti.
Neće biti žrtva bez zaštite,
ni klečeći za milost moliti.
Dosta joj je praznih obećanja,
zlostavljanju sad ne vidi kraja,
kukavice nesigurne, nasilnici,
samo sebi još su više važni.
Istinom se ne može izboriti,
nema druge, u rijeku će skočiti.
Zakorači, ogradu preskoči,
jekom rijeke krik se pomiješao,
nepravda je pravdu zauzdala.
Čujte ljudi sad se žrtvti sudi!
Mutna ju je rijeka progutala.
Sad će buku mediji podići
nad ženama osudit nasilje.
Ne čekajte žrtve, nasilje prijavite,
roditelji podršku pružite,
s njihovim ih bolom zagrlite
i poruku svijetu pošaljite.
Glas dignite sve živo pokrenite
i nasilje borbom pobijedite!
Nema komentara:
Objavi komentar