"ŽENA SA STAVOM" 2023.god
Žena sa stavom proglašava se opasnom
i zločestom od strane istih onih muškaraca
koji je ne mogu posjedovati,
zloupotrijebiti njene emocije ,
zarobiti um ,
obeščastiti tijelo.
Današnji mačo-frajeri žive u oblacima virtualnih iluzija,
s mnoštvom fikcionalnih identiteta,
pred ekranom računala,u bespućima interneta
osjećaju se hrabrima i pametnima.
Sami sebi dižu virtualne spomenike.
U stvarnosti ne žele raditi, nego vrebaju,
planski i taktički,
situirane žene
želeći se useliti u njihov dom
i da ih one uzdržavaju.
Muške sponzoruše najopasniji su zlostavljači.
Vrebaju ženu ekonomski,
žele novac, stan, auto, život u luksuzu.
Ne uspjevši to dobiti,
prelaze na klasične oblike zlostavljanja,
psihičko i fizičko.
Zavist i mržnja, njihov je odgovor
na sve ono što ne mogu uzeti od žene.
Žena sa stavom hoda dostojanstveno,
živi nezavisna od tuđih mišljenja,
ne boji se. Jer strah od Drugog dolazi
zbog nepoznavanja sebe,
zbog nepriznavanja sebi prava na sreću, uspjeh
i trijadnu slobodu uma, duha i tijela.
Neke su žene prestale disati
svoje Ženstvo, pokorivši se
patrijarhalnoj mitologiji. Odrekle se osobnih granica.
Svoje osobnosti. Da bi bile prihvaćene od Ideje.
Žena sa stavom hoda uzdignute glave, ozbiljna lica,
čvrsto odmjerenih koraka.
Uvijek je unikat, nikad preslika, odraz ili duplikat.
Oni koji je ne mogu posjedovati,
smišljaju glasine od kojih na kraju sami padaju.
Samosvijest je nepoželjna ženska vrlina,
ako ne dopušta da na nju netko viče ili je
udara , smatra se da nije dobra.
Dobrota je podcijenjena vrednosna kategorija.
Dobra žena je ona koja nema svoje JA,
koja je otirač ili boksačka vreća.
Ako to znači biti "dobra", ja radije odlučujem
imati svoje JA,
makar to značilo da me prate epiteti
zločeste i opasne tete.
Bolje to, nego modrice od udaraca.
na sve ono što ne mogu uzeti od žene.
Žena sa stavom hoda dostojanstveno,
živi nezavisna od tuđih mišljenja,
ne boji se. Jer strah od Drugog dolazi
zbog nepoznavanja sebe,
zbog nepriznavanja sebi prava na sreću, uspjeh
i trijadnu slobodu uma, duha i tijela.
Neke su žene prestale disati
svoje Ženstvo, pokorivši se
patrijarhalnoj mitologiji. Odrekle se osobnih granica.
Svoje osobnosti. Da bi bile prihvaćene od Ideje.
Žena sa stavom hoda uzdignute glave, ozbiljna lica,
čvrsto odmjerenih koraka.
Uvijek je unikat, nikad preslika, odraz ili duplikat.
Oni koji je ne mogu posjedovati,
smišljaju glasine od kojih na kraju sami padaju.
Samosvijest je nepoželjna ženska vrlina,
ako ne dopušta da na nju netko viče ili je
udara , smatra se da nije dobra.
Dobrota je podcijenjena vrednosna kategorija.
Dobra žena je ona koja nema svoje JA,
koja je otirač ili boksačka vreća.
Ako to znači biti "dobra", ja radije odlučujem
imati svoje JA,
makar to značilo da me prate epiteti
zločeste i opasne tete.
Bolje to, nego modrice od udaraca.
AUTOBIOGRAFSKA 2022.GOD
Dok se sunce smješkalo na plavom nebu,
u mojoj duši krik je najprije pobijelio,
zatim, poplavio poput šljive i onda pocrvenio od
stida.
U trenu se zaustavilo vrijeme.
Od užasa zrak se skupio i
u sebi sakrio mladenačke snove, radost i svjetlost.
Bilo je to 4 dana prije 18. rođendana,
zato otada rođendane ne slavim.
Uspjela sam pobjeći, spriječiti ono najgore.
Ipak, činjenica da se skoro dogodilo, stvorila je
gust oblak tišine .
Slijedile su godine šutnje.
Tjeskobno sunce na nebu.
Tajna i sram.
Onda ipak jedan dan,
hrabrost da se izgovori na glas.
Da se prekine nizanka strahova .
Očekivala sam podršku, zagrljaj.
Umjesto empatije, pitanje:
Kako si bila obučena?
U tom trenutku, stao je svijet u meni.
Trebalo je mnogo godina da se prevlada bojazan.
I da ponovno sunce na mom nebu poprimi
zlatnu boju.
Dok se sunce smješkalo na plavom nebu,
u mojoj duši krik je najprije pobijelio,
zatim, poplavio poput šljive i onda pocrvenio od
stida.
U trenu se zaustavilo vrijeme.
Od užasa zrak se skupio i
u sebi sakrio mladenačke snove, radost i svjetlost.
Bilo je to 4 dana prije 18. rođendana,
zato otada rođendane ne slavim.
Uspjela sam pobjeći, spriječiti ono najgore.
Ipak, činjenica da se skoro dogodilo, stvorila je
gust oblak tišine .
Slijedile su godine šutnje.
Tjeskobno sunce na nebu.
Tajna i sram.
Onda ipak jedan dan,
hrabrost da se izgovori na glas.
Da se prekine nizanka strahova .
Očekivala sam podršku, zagrljaj.
Umjesto empatije, pitanje:
Kako si bila obučena?
U tom trenutku, stao je svijet u meni.
Trebalo je mnogo godina da se prevlada bojazan.
I da ponovno sunce na mom nebu poprimi
zlatnu boju.
Nema komentara:
Objavi komentar