Admira Hadžiomerović, Mia

ŽENA

Postoji Andjeo bez krila

Žena sa kosom kao zlatna svila

A njena dusa zora sa Istoka

Puna djecijeg rumenila i opija te njen miris orosenog bosioka

Njene oci su dva mala sunca,koja obasjavaju otkucaje tvoga srca

Žena je voljena Svemirska Kraljica,tvoja suza radosnica

Žena je nesebicna,brizna i ponosna Majka

Žena je zagonetna ljubicasta Bajka

Žena je svjetlo tvoga gustog mraka

Žena nije objekat seksualni

Žena je Cvijet odabrani,koji ukrasava ovaj svijet prolazni

Žena ima magicno tijelo i ljupko lice,daruje ti na dlanu cijelo srce

Žena je nadzemaljska Ljepota i Dobrota,sanjalica i ranjiva djevojcica

Dama i vesela mangupica

Žena je stvorena kao Boziji Dar za njezno milovanje

A ne za Zlostavljanje

Zena ce za tebe i krvi dati,ali za  Ljubav nikada moliti

U vatru ce ruku staviti,bosa po trnju gaziti

Žena ce bez tebe sa osmijehom od Tuge umrijeti

Pa kako se usudis zenu,tu leptiricu prenjeznu,ponizavati

Sa njenim emocijama se igrati,njeno iskreno srce gaziti

Zena je jaka kao stijena,a carobna kao Vila,koja se topi

U caroliji Muzike usnulog mora

Nepravda je jaca i ostrija od Noza,koji sijece

K'o nepravedno krhku žensku dusu muci

U Vatri Pakla ce da gori,a kasno da se na greskama uci

Žena nije bez mana,ali ne dozvoli da krvari njena lijeva strana

Jer bices nesretan do Sudnjeg Dana