Ago Haurdić

M A G I J A – M A G L A

Noć,

koračamo po kaldrmi Magla i ja,

jedno drugom u susret, čuh,

vapaj, zov , nevidljiva glasa

plač dječiji u pomoć doziva,

Aman, djede, bako, imal ikoga ?

Osjetih neko je iza zavjese

Ogledalo bitak druge strane svijeta,

Estetski momenat , čudna magija

Drama, životom sudbine napisana.

Plima,

Orginalnost kontrasta, zamršenost

Mitologija magije,

fatalnost pred iskušenjem

Hoću li,

Moć pomoći ili odustati.! ?

Oprez,

Drugi glas, zajedljiv, hrapav, provocira

''Umjetniče, zanatlijo pera,

Imaš li izlaz iz ovoga,

Kako ćeš protiv mene sada''.!?

Iznenada

iz kontejnera sa fenjerom izađe .

Prijatelj prosijak, ja sam uz tebe,

dobih snagu,

Hrabro,

Odgovorih!

Da.

Ja podigoh ruke Bogu.!

Poklonih dovu,

Zamolih

''Vjetra malo daj,

Maglu rastjeraj,

Osvijetli, da vidim sa kim se borim ja''.!?

Dovu usliši, vjetar zaduva,

Maglu rastjera.

Vidjeh, na kaldrmi djevojčica,

S' krpicama u rukama,

Priđe uplašena,

meni i prosijaku reče ''Fala''

poljupcem nježno dariva.

Evo vam po jedna šarena krpica

Suzama od straha natopljena,

Neka Vas od zla čuva.

Očima, poljubi, jednog i drugog,

Uzjaha na vjetar,

Pozdravi mašući rukama..