Helena Hajduković Sabo

POSTOJIŠ DOK GOVORIŠ                     2025.god

Govor ti je podario Stvoritelj,
prepoznaj ga kao dar!
On ima smisao i svrhu
služi se s njim, šalji poruke,
slijedi zadane smjernice i prati znakove!

Upamti samo si žena!

Kada govoriš, duh tvoj lebdi
nad pojavom tvojom...
Tad ustupaš dušu Duhu Boga živoga.
Postaješ protočna, vrijedna svoga poslanja.

Stoga, uvijek govori ženo!

Šutnja je trn nalik kukolju,
napregne tkivo oko sebe
i zrije poput gnoja u stanici
koju izjeda tumor.
Zbog nje ćeš proći kroz grotlene pare,
a zašto da se stidiš svoje malenkosti?

Govori srcem, jer ako šutiš,
srce će ti iščupati opaki ljudi
koji ne mogu gledati tvoju srčanost.
I ne pokazuj im svoju ranjivost!
U tvom govoru neka je uvijek istina
kao poanta percepcije, kao okosnica vizije!

Jer nježna si, i govorom možeš
izvući lavinu emocije
i staviti ju na santu ledenoga brijega
pretačući ga u kantu toplog žara i pepela.
Ženo! Ti si okosnica, učiteljica i krotiteljica.
Uhvati se pera i piši, govori...budi slobodna.
Ženo! vrijedna si svega, stvorena za velika djela.

 

GORKE SOLI                                    2023.god

 
Guraš me u ponor jednom
proživljenog vremena.
U jutra siva, večeri uz petrolejku.
Sjedili smo za stolom
s nešto oskudne hrane
u zdjeli,
opet posramljena, za sve kriva,
tek mrvica raspuknuta sjemena.

Vidim baku kako nam
dunju pečenu
u jednake kriške dijeli.

Gorki su dani još od začeća.
Život podbacuje okorjele tuge.
Prosuo si kukolj iz zapečaćenih vreća
ili to možda plaćam
zaostale duge.

Ne stidim se što me to sivilo boli,
još i danas ja sam koja sam i bila.
Suze se kotrljaju onom istom soli.
Pohabana lutka u dušu se skrila.

LEPTIRICI                         2018.god

Zabranio ti je staviti osmjeh na lice.

Nikada nije ukrotio svoju

šovinističku narav.

Egoista dostatan sebi

pljunuo je tebi u facu,

kada ti je najteže bilo

zbog polomljena krila.

Tjeskobna si preklinjala

da te digne iz blata.

Izgrizao je providni plašt

kojim si pokorila glavu.

Očnjacima iz kojih se psovkama

obrušio na tvoju golotinju,

uništavajući ženstvenost.

U tebi rugao se majci

koja te naučila biti ženom.

Popljuvao oca u čijem si

zagrljaju boravila

trenutkom kod oltara

prije nego te predao njemu

biti ženom.

Vukući te za kosu

razvlačio je tvoje tijelo

za izljeva ljubomore po krhotinama

razbijenih lončanica

ne bi li kaktusa iglicama pokazao

svoju muževnost.

Ni tada zadovoljan

jer dušu ti nije uspijevao pokidati.

Nesretan od rođenja zbog

nedostatka ljubavi usudio se

ubiti leptiricu koju je samo trebao ljubiti.

Osvijesti se ženo

svuci golu sramotu

niti si robinja niti priležnica.

Slobodna si rođena dar od neba životu.

Raširi krila poleti

ostankom

niti ni žena

niti životna suputnica.

*******     2016.god

ženo budi žena

stati ću uz tebe

koja izigrana

od onoga komu

si vjerovala

više nemaš snage

dokazivati kako

nježna si

krhkost u raljama

bolesnog kojota

suviše dugo pokušavaš

zataškati

zbog kćeri i sinova

kao dužna si na

korist miru sebe

žrtvovati

evo ti ruka

čašu kako vidim

nemaš volju

ispijati

ženo budi žena

nježna otmjena

ona koja želi

majčinstvo

opravdati