PRAH PRAHU 2018.god
Spomenar u
ruci
otvoren
uvijek na istoj stranici
vrata
zaključana
Svojom
utrobom umotana
leži na podu
blijedo
svjetlo čuva je od Strahomraka
tu je i
telefon
možda
zatreba
Odavna ne
spava u krevetu
prozori
tamom zastrti
slike zidu
okrenute
iz ormara
priziva prošlost
Dok
prebrojava zrnca prašine po zakutcima svijesti
čuje demone
koji joj nadglasavaju zbrkane misli
osluškuje
korake s druge strane vrata
sve su
glasniji i odlučniji
Opet je tu
za ruke je
hvata
privlači
silovito
otima dio po
dio preplašene djevojčice
Oči
samo njene
oči ostavlja
Zna
u njima će
oživjeti
svake noći
ČESTO SE
PITA 2016.god
Koliko
koraka do ponora treba
Kako pobjeći
od riječi što peku
Koliko
udaraca podnijeti
Još može
Krikova
zatomiti
Popiti suza
Rana
prekriti
Zagrnuvši se
maramom lažne sreće
S ogrtačem
od željenih sanja
U snove
utonuti bi htjela
I sve
zaboraviti…zaboraviti
Jer
Tek u
snovima mira nalazi
Sanjajući
ljubav što mirno teče
Nadajući se
da doći će vrijeme
I izbrisati
svu bol
Svako jutro
iznova se pita
Hoće li
uhvatiti zadnju dugu
Na putu
trnovitom
I pronaći
iskrenu, prijateljsku ruku
Iz pakla da
je izbavi…
Nema komentara:
Objavi komentar