Translate

utorak, 15. studenoga 2016.

Ruža Rosi



ZABORAVLJENA                       2023.god

Bila je tiha nježna i lijepa.
S djetetom u naručju,
sama protiv svijeta .

Bila je cvijet
koji vjeru daje,
vjerujući kako ljubav
samo vječno traje.

Bila je snaga , strast, stijena
iako samo je žena
koja cijelu sebe daje .
Nije znala kako to je
put do izdaje.

Bila je
sve što žena biti treba
ne sluteći kako pod krinkom
"Ljubavi" , smrt je vreba .

Bila je ,ali više nije .
Gledala je krvniku u oči,
Čekajući da je ubije.

Bila je...
sada je nebeska sjena
od svijeta zaboravljena kao
Žena.



TALENT ZA LJUBAV      2022.god

Batina teška .
Srčana greška
očeva!
Počiva .
Steže mi venu.
Na stupu srama,
očeva mana
ispija sočiva.
U jednom trenu
neshvaćeno dijete
pretvoreno u
izlomljenu ženu
i put mi postade gubav
dok naivno u oči gledah
moleći za ljubav.


Ni slika duše majčine
ne svijetli sjajnije .
Pokrpati se ne daju
praznine.
Uz zapaljenu svijeću
tek održim obećanje
za one dane koje se snilo
a nikad ih nije bilo.
Nezagrljene zagrljaje
zaboravljene putem .
Dok suze se lilo
zahvaljujem za ono
malo ljubavi majčine
što rođenjem se zbilo.
U svako krvno zrnce
duboko se usadilo.
Prelivena sva sam
crvenom bojom.
Ljubavlju svojom.


I praštam!
Oprost vam dajem.
Svima koji okovali su
me lancima.
Ljubavlju trajem!
Ne zaboravljam ali znam!
Iako poput fenjera
u tami stojim sama,
znam da mrak se plaši
ovog plama.
Možda drugačije niste znali?
Vi što mladost ste mi ukrali!
Život je pomalo sirov i šugav.
Opraštam vam jer unatoč svemu
još uvijek imam
talenta za ljubav.



GDJE SI SVIJETE            2021.god

A gdje su svi?
- pitam te svijete ,
dok na mekoj dječjoj koži
bljesak srebrne kopče 
očevog remena puca
poput vremena 
kojemu nedostaje ljubav.

A gdje su svi ?
- pitam te svijete,
dok mlada žena,
naivna, snena ,
dječju naivnost
oslanja na kriva ramena,
nudeći ljubav a odgovora nema.

A gdje si ti ? - stidljivi svijete
iako se ne crveniš kada treba.
Gdje si, kada teška šaka
okači ženu na vrata, 
ona sramna jer misliš svijete
da žena nije dama ako spozna
da bolje je biti sama 
nego sa onim koji srce i lice slama .

Gdje si svijete da čovjek budeš
Prije nego krv bude prolivena
a duša izmrvljena .

Šutiš znam , Šutiš i misliš
Žena je od Adamovog rebra sačinjena
i s toga je zgodno 
da bude podčinjena i ponižena.

Ali
ne zaboravi svijete
I ti si dijete . I tebe je rodila
Žena - ljubavlju omamljena.


OPROŠTAJ ZBOG LJUBAVI            2020.god
 
Ne boli me više oče
mrki izraz tvoga lica.
Iza bora smijalica
sakrio se bolan uzdah
očiju mi izdajica.
I tuga me boli manje
što sjećanje na djetinjstvo
u jednu mi suzu stane.
Ne bole me oče
tvoje loše mane.
Još te volim i oprost stane
u onu suzu , zbog sutra,
za moje bolje dane.
 
Ne bole me majko više
niti tvoje zadnje riječi
i onako nisi znala
naći put ka  svojoj sreći.
Znam da mira nemaš
ni tamo u oblacima bijelim
a može naići oluja .
To nikako ne želim.
Ponovo ti majko
Svoj oproštaj dijelim.
 
A tebi što reći?
Tebi koji bio si moje proljeće
a ispalo da ljeto si sušno.
"Jedna lasta ne čini proljeće"
Kažem ti ravnodušno.
Sad biram ljubav koja mi dolijeće.
Pažljivo biram onu s kojom
mogu letjeti.
Tebi ponovo opraštam
jer prošlost ostavljam tamo
uvelu u listovima sivim.
 
Živim za ljubav kojoj se divim.
 
U mom srcu ostalo je
jedno mjesto malo
za onog kojem je stalo.
Mjesto za onoga
koji ga ljubavlju puni.
Koji ga čuva.
Kao kap vode na dlanu nosi.
Onog čiju ljubav ovo srce
ne mora prositi.
Onog koji je potpora
najveća.
Čija sam sreća.
 
A sve one tužne priče
ni u pjesmi neću više.
Oproštaj vam dušom dajem.
Još sam tu i još trajem.
sa korakom koji slavi
opraštanje zbog ljubavi.



OPROŠTAJ ZA ŽIVOT                 2019.god

Kada se ponovo rodiš oče,
ne stvaraj djecu što nisu tvoja.
Još njihove suze teku, boli peku
od težine palice i okova.

Ako ti duša još luta oče
a za tobom leprša nasmiješena sjena.
Ne plaši se -  to samo sam ja.
Idealno nesavršena,  koja pružala je ruke
da ti mrtvom pomiluje obraz
i bez djetinjstva otvorenih očiju
napustila zlatnu kočiju ostavljajući
OPROŠTAJ.

Kada se ponovo rodiš majko,
nauči popravljati slomljeno srce.
Ponekim pismom otjerati bol.
Život je surov a ostavljena sam sama
da plešem na kiši.
Ovaj osmijeh nije od tebe.
Samo je moj.

Kada se ponovo rodiš majko,
odgovori mi na pitanja.
Ne možeš ostati zauvijek na nebu
a da kao majka svjetiljkom
ne osvjetlaš moja svitanja
i kažeš mi - gdje si zagubila
moje djetinjstvo ?
Ali znaj unatoč tvojoj šutnji
šaljem ti OPROŠTAJ.

  A TI - ako se ponekad osvrneš ti,
koji mladost ukrao si mi,
zarobivši me u prašnjavoj polici
polomljenih uzdaha.
Ako se ponekad osvrneš ti
iz znatiželje na put prošlosti .
Zamoliti ću Svemir da kroz pogled tvoj
pogodi te putujuća svjetlosna zraka.
Dušu da ti izbavi od tame i mraka
u kojem robuju i suze brišu ,
sve moje pjesme koje o tuzi pišu.

A ja - kao živi dokaz .
S mrvom hrabrosti.
U ime zakašnjele mladosti
pisat ću pjesme o nježnosti,
da se zaboravi .
Bacio si me zgaženu ispod starog mosta.
A ja - iz prkosa.
Poput svile najtanje punim praznine
nebeskih vjetrenjača .
Ljubav dišem dok nebo ti se sveti .
Još uvijek sama ali okrećem se na peti ,
ostavljajući tebi ,tamo u prošlosti za kraj
OPROŠTAJ.

Prestala sam lizati svoje rane
gledajući se sa strane.
Grleći se izgubljenu , povela sam tu ženu
da mijenjamo svijet .
Ljude buđave.
Rušimo tvrđave .
Ona i ja padale i griješile.
Ostavljajući OPROŠTAJ
svima se nasmiješile
prigrlivši život.
Da zablude bilo ne bi
Život je u meni .
U Svemiru savršenoj

Ženi.



*******                      2018.god


Odzvanja li još uvijek eho mliječnih kostiju moga poštenja u tvojim rukama?
Predugo slijepa od odanosti , zastranila sam u kandžama tvoga samoljublja.
Puna poleta i zanosa privezala sidro za tvoju posesivnu ljubomoru , igrajući prema pravilima broda u kojemu si bio glavni kapetan. Okružena melanholijom noseći tamne boje , čeprkala sam po pravdi nudeći istinu ne shvaćajući da si odavno izgubljen slučaj , jer lažna ljubav nije na cijeni.
O meni govore da sam drukčija od svih. Osamljena duša koja luta među oblacima.
Tragikomična maska davno je pala otkrivajući simbole ljubavi.
Živjeći u svijetu snova ,  lišena živih iluzija tvojih uvrjedljivih govora pronašla sam suprotnost.
U traženju tebe pronašla sam sebe. Netaktično sam završila sakaćenje svoje duše. Odapeta strijela u mojim rukama , vinula je oprost tebi ispred nosa.
A ti?
Umjesto mrvice ljudskosti i dalje bljuješ vatru zbog muškog ponosa.
A ti?
Možeš li držati korak uz obraz
pljujući na žrtvu zvanu Ljubav?
Okus joj je postao bljutav pa si je zamijenio šakom soli . Sad ispijaj zmijski otrov i slušaj eho kako sikće.
Šarmiraš li kontrolora romantičnog ljubavnika?.
Plešeš li na ogradi emotivnog zlostavljača?
Jesi li naučio da se sebičnost i arogancija izgubljenom ljubavlju plaća?
Žalim tvoj pesimizam . Ti si sakupljač uvreda skupljenih u tajnosti koje eksplodiraju crnim humorom iako te razdiru iznutra.
Otišla sam prkosna.  I ne ! Ne živim tamo pod nekim  starim mostom .  Ja ipak volim življa mjesta.  U sebi  našla sam mjesto . Od vreline  koža mi postaje tijesna. I crnom humoru nema mjesta u mojoj glavi . Živim u vulkanu ljubavi !
S lakoćom sam suze razvukla u osmijeh i napokon živim svoj život pravi.
Proliveno mlijeko ne možeš skupiti , niti ljubav zakrpanim povjerenjem kupiti.
Ipak ti želim da hodaš sretan . Pronađi malo ljubavi u sebi , da ne potamniš od crnog humora i da mrvice zabluda  sakupljao ne bi . Kao što sam ja.



LJUBAVI PUNA                          2017.god

 "Teško je. Teško je reći prijatelju, znam:" Ja sam zlostavljan".  I mene je pitao, jesam li te tukao?  Jesi.  I poslije si htio ali ti nisam dopustila. Zato si me emotivno ubio. Da,  i ja sam zlostavljana.  I prijateljice, po čemeru moje sestrice, pustite suzu, ne skrivajte je. To se duša obraća krvniku, govoreći mu da nije pravedan, ne bi li se postidio. Poštujte sebe i ne dozvolite da takvi od tebe naprave osvetnika. Jer ti si, u stvari,  veliki čovjek i nisi slab zato što plačeš. Ti si jak, jer imaš dušu i srce puno ljubavi. Ti si nježnost koja fali ovom vremenu, koji od dobrog čovjeka pravi skitnicu tražeći dostojanstvo i prebire po ljudskim dušama kupeći kapljice ljudskosti u njihovim srcima. Za to je potrebna snaga planina i neka se usudi netko reći da nismo jaki. Jaka sam. I ja se nosim sa svojom boli, za razliku od njih koji se skrivaju pod svojim maskama i ne posjeduju ništa osim ljudske ljušture, koja će se raspasti na komade kada jednom dođu pred lice pravde nebeskog suda.  Voli sebe više od onih koji nemaju niti rime niti stih, za mene,  tebe, njih,  u ime svih zlostavljanih, da uljepšaju svoje strahove kada osjete pad u ponore. Nastavi život ljubavi pun.  I ja ću ponovo na novi drum. Pisat ću stihove,  slagati rime, bosa gazim,  ne bojim se zime. Cesta me vodi tamo,  to znam. Ljubavi puna, gdje pripadam.



PUNA LJUBAVI                          2017.god

NE -  ja nemam pištolj
na čelo da ti ga stavim
niti ga ne želim, jer ti si
čovjek s kojim prošlost
dijelim.
Ne - ja nemam šaku
da ti lomim lice
ja sam od onih što pamte
samo lijepe sitnice.
Ne -  ja nemam noge
da u stomak tvoj polete
jer ja dobro znam što znači
ispod srca nosit dijete.
Ne - ja nemam riječ
što u dušu bode
puna sam ljubavi
što me od tebe vode
na put moje fizičke
i duhovne slobode.



ZAR LJUBAV JE                         2016.god

U noćima dugim
molila sam Boga
Moja ljubav da pronađe
Put do srca tvoga.
Rekao si da me voliš
Al ' zar ljubav to je?
Ponižavaš i kad vrijeđaš
što sam ja i što je moje.
Zar ljubav je podsmijeh
ovom mome stihu
svaku radost danu novom
pretvorio si u viku.
Zar ljubav je čaša prazna
ili samo meni kazna
što mladost sam potrošila
i sa tobom gnijezdo svila.
Za nanešenu meni bol
krivila sam alkohol
noseći života jad
shvatila sam, ti si samo
sebičan gad.
Ali neka,  to si ti
nek ' ti izbor takav bude
mogu život promijeniti
voljet sebe i sve ljude.
Ne,  ne mrzim
niti tebe,  niti sreću
pronašla sam ja u sebi
motiv za još ljubav veću.
Jer ljubav je moja
jača i od stijene
vjeruj,  nema ništa jače
od potlačene žene.

ŽENA KOJA SANJA             2016. god


Ostavljam te, praznom šaputanju
Saplići se u naručju samoće
Sa mislima o meni bijednici
Šutnjom kradi zabranjeno voće.
Ostavljam te, u toplini vrela
Parfem čežnje miriše na sijeno
Uspavana pršti znatiželja
Živim li sad maštu savršeno.
Ostavljam ti, ljutnju u ormare
Slutnju tvoju zamatam u tami
Dok prelazim sve mostove stare
Svjetlo dana moju dušu mami.
Ostavljam te sebičnoj praznini
Crnoj magli u vlastitoj krivnji
I pomičem nebeske satove
Da te ljubav zagrli i primi.
Ostavljam te pustinjama
Zakulisnih oceana
A za mene ti ne brini
Još sam žena koja sanja.

Nema komentara: