Bila je tiha nježna i lijepa.
S djetetom u naručju,
sama protiv svijeta .
Bila je cvijet
koji vjeru daje,
vjerujući kako ljubav
samo vječno traje.
Bila je snaga , strast, stijena
iako samo je žena
koja cijelu sebe daje .
Nije znala kako to je
put do izdaje.
Bila je
sve što žena biti treba
ne sluteći kako pod krinkom
"Ljubavi" , smrt je vreba .
Bila je ,ali više nije .
Gledala je krvniku u oči,
Čekajući da je ubije.
Bila je...
sada je nebeska sjena
od svijeta zaboravljena kao
Žena.
Batina teška .
Srčana greška
očeva!
Počiva .
Steže mi venu.
Na stupu srama,
očeva mana
ispija sočiva.
U jednom trenu
neshvaćeno dijete
pretvoreno u
izlomljenu ženu
i put mi postade gubav
dok naivno u oči gledah
moleći za ljubav.
Ni slika duše majčine
ne svijetli sjajnije .
Pokrpati se ne daju
praznine.
Uz zapaljenu svijeću
tek održim obećanje
za one dane koje se snilo
a nikad ih nije bilo.
Nezagrljene zagrljaje
zaboravljene putem .
Dok suze se lilo
zahvaljujem za ono
malo ljubavi majčine
što rođenjem se zbilo.
U svako krvno zrnce
duboko se usadilo.
Prelivena sva sam
crvenom bojom.
Ljubavlju svojom.
I praštam!
Oprost vam dajem.
Svima koji okovali su
me lancima.
Ljubavlju trajem!
Ne zaboravljam ali znam!
Iako poput fenjera
u tami stojim sama,
znam da mrak se plaši
ovog plama.
Možda drugačije niste znali?
Vi što mladost ste mi ukrali!
Život je pomalo sirov i šugav.
Opraštam vam jer unatoč svemu
još uvijek imam
talenta za ljubav.
GDJE SI SVIJETE 2021.god
A gdje su svi?
- pitam te svijete ,
dok na mekoj dječjoj koži
bljesak srebrne kopče
očevog remena puca
poput vremena
poput vremena
kojemu nedostaje ljubav.
A gdje su svi ?
- pitam te svijete,
dok mlada žena,
naivna, snena ,
dječju naivnost
oslanja na kriva ramena,
nudeći ljubav a odgovora nema.
A gdje si ti ? - stidljivi svijete
iako se ne crveniš kada treba.
Gdje si, kada teška šaka
okači ženu na vrata,
A gdje su svi ?
- pitam te svijete,
dok mlada žena,
naivna, snena ,
dječju naivnost
oslanja na kriva ramena,
nudeći ljubav a odgovora nema.
A gdje si ti ? - stidljivi svijete
iako se ne crveniš kada treba.
Gdje si, kada teška šaka
okači ženu na vrata,
ona sramna jer misliš svijete
da žena nije dama ako spozna
da bolje je biti sama
da bolje je biti sama
nego sa onim koji srce i lice slama .
Gdje si svijete da čovjek budeš
Prije nego krv bude prolivena
a duša izmrvljena .
Šutiš znam , Šutiš i misliš
Žena je od Adamovog rebra sačinjena
i s toga je zgodno
Gdje si svijete da čovjek budeš
Prije nego krv bude prolivena
a duša izmrvljena .
Šutiš znam , Šutiš i misliš
Žena je od Adamovog rebra sačinjena
i s toga je zgodno
da bude podčinjena i ponižena.
Ali
ne zaboravi svijete
I ti si dijete . I tebe je rodila
Žena - ljubavlju omamljena.
OPROŠTAJ
ZBOG LJUBAVI 2020.god
ne zaboravi svijete
I ti si dijete . I tebe je rodila
Žena - ljubavlju omamljena.
OPROŠTAJ
ZBOG LJUBAVI 2020.god
Ne boli me
više oče
mrki izraz
tvoga lica.
Iza bora
smijalica
sakrio se
bolan uzdah
očiju mi
izdajica.
I tuga me
boli manje
što sjećanje
na djetinjstvo
u jednu mi
suzu stane.
Ne bole me
oče
tvoje loše
mane.
Još te volim
i oprost stane
u onu suzu ,
zbog sutra,
za moje
bolje dane.
Ne bole me
majko više
niti tvoje
zadnje riječi
i onako nisi
znala
naći put
ka svojoj sreći.
Znam da mira
nemaš
ni tamo u
oblacima bijelim
a može naići
oluja .
To nikako ne
želim.
Ponovo ti
majko
Svoj
oproštaj dijelim.
A tebi što
reći?
Tebi koji
bio si moje proljeće
a ispalo da
ljeto si sušno.
"Jedna
lasta ne čini proljeće"
Kažem ti
ravnodušno.
Sad biram
ljubav koja mi dolijeće.
Pažljivo
biram onu s kojom
mogu
letjeti.
Tebi ponovo
opraštam
jer prošlost
ostavljam tamo
uvelu u
listovima sivim.
Živim za
ljubav kojoj se divim.
U mom srcu
ostalo je
jedno mjesto
malo
za onog
kojem je stalo.
Mjesto za
onoga
koji ga
ljubavlju puni.
Koji ga
čuva.
Kao kap vode
na dlanu nosi.
Onog čiju
ljubav ovo srce
ne mora
prositi.
Onog koji je
potpora
najveća.
Čija sam
sreća.
A sve one
tužne priče
ni u pjesmi
neću više.
Oproštaj vam
dušom dajem.
Još sam tu i
još trajem.
sa korakom
koji slavi
opraštanje
zbog ljubavi.
OPROŠTAJ ZA
ŽIVOT 2019.god
Kada se
ponovo rodiš oče,
ne stvaraj
djecu što nisu tvoja.
Još njihove
suze teku, boli peku
od težine
palice i okova.
Ako ti duša
još luta oče
a za tobom
leprša nasmiješena sjena.
Ne plaši se
- to samo sam ja.
Idealno
nesavršena, koja pružala je ruke
da ti mrtvom
pomiluje obraz
i bez
djetinjstva otvorenih očiju
napustila
zlatnu kočiju ostavljajući
OPROŠTAJ.
Kada se
ponovo rodiš majko,
nauči
popravljati slomljeno srce.
Ponekim
pismom otjerati bol.
Život je surov
a ostavljena sam sama
da plešem na
kiši.
Ovaj osmijeh
nije od tebe.
Samo je moj.
Kada se
ponovo rodiš majko,
odgovori mi
na pitanja.
Ne možeš
ostati zauvijek na nebu
a da kao
majka svjetiljkom
ne osvjetlaš
moja svitanja
i kažeš mi -
gdje si zagubila
moje
djetinjstvo ?
Ali znaj
unatoč tvojoj šutnji
šaljem ti
OPROŠTAJ.
A TI - ako se ponekad osvrneš ti,
koji mladost
ukrao si mi,
zarobivši me
u prašnjavoj polici
polomljenih
uzdaha.
Ako se
ponekad osvrneš ti
iz
znatiželje na put prošlosti .
Zamoliti ću
Svemir da kroz pogled tvoj
pogodi te
putujuća svjetlosna zraka.
Dušu da ti
izbavi od tame i mraka
u kojem
robuju i suze brišu ,
sve moje
pjesme koje o tuzi pišu.
A ja - kao
živi dokaz .
S mrvom
hrabrosti.
U ime
zakašnjele mladosti
pisat ću pjesme
o nježnosti,
da se
zaboravi .
Bacio si me
zgaženu ispod starog mosta.
A ja - iz
prkosa.
Poput svile
najtanje punim praznine
nebeskih
vjetrenjača .
Ljubav dišem
dok nebo ti se sveti .
Još uvijek
sama ali okrećem se na peti ,
ostavljajući
tebi ,tamo u prošlosti za kraj
OPROŠTAJ.
Prestala sam
lizati svoje rane
gledajući se
sa strane.
Grleći se
izgubljenu , povela sam tu ženu
da mijenjamo
svijet .
Ljude
buđave.
Rušimo
tvrđave .
Ona i ja
padale i griješile.
Ostavljajući
OPROŠTAJ
svima se
nasmiješile
prigrlivši
život.
Da zablude
bilo ne bi
Život je u
meni .
U Svemiru
savršenoj
Ženi.
******* 2018.god
Odzvanja li
još uvijek eho mliječnih kostiju moga poštenja u tvojim rukama?
Predugo
slijepa od odanosti , zastranila sam u kandžama tvoga samoljublja.
Puna poleta
i zanosa privezala sidro za tvoju posesivnu ljubomoru , igrajući prema
pravilima broda u kojemu si bio glavni kapetan. Okružena melanholijom noseći
tamne boje , čeprkala sam po pravdi nudeći istinu ne shvaćajući da si odavno
izgubljen slučaj , jer lažna ljubav nije na cijeni.
O meni
govore da sam drukčija od svih. Osamljena duša koja luta među oblacima.
Tragikomična
maska davno je pala otkrivajući simbole ljubavi.
Živjeći u
svijetu snova , lišena živih iluzija
tvojih uvrjedljivih govora pronašla sam suprotnost.
U traženju
tebe pronašla sam sebe. Netaktično sam završila sakaćenje svoje duše. Odapeta
strijela u mojim rukama , vinula je oprost tebi ispred nosa.
A ti?
Umjesto
mrvice ljudskosti i dalje bljuješ vatru zbog muškog ponosa.
A ti?
Možeš li
držati korak uz obraz
pljujući na
žrtvu zvanu Ljubav?
Okus joj je
postao bljutav pa si je zamijenio šakom soli . Sad ispijaj zmijski otrov i
slušaj eho kako sikće.
Šarmiraš li
kontrolora romantičnog ljubavnika?.
Plešeš li na
ogradi emotivnog zlostavljača?
Jesi li
naučio da se sebičnost i arogancija izgubljenom ljubavlju plaća?
Žalim tvoj
pesimizam . Ti si sakupljač uvreda skupljenih u tajnosti koje eksplodiraju
crnim humorom iako te razdiru iznutra.
Otišla sam
prkosna. I ne ! Ne živim tamo pod
nekim starim mostom . Ja ipak volim življa mjesta. U sebi
našla sam mjesto . Od vreline
koža mi postaje tijesna. I crnom humoru nema mjesta u mojoj glavi .
Živim u vulkanu ljubavi !
S lakoćom
sam suze razvukla u osmijeh i napokon živim svoj život pravi.
Proliveno
mlijeko ne možeš skupiti , niti ljubav zakrpanim povjerenjem kupiti.
Ipak ti
želim da hodaš sretan . Pronađi malo ljubavi u sebi , da ne potamniš od crnog
humora i da mrvice zabluda sakupljao ne
bi . Kao što sam ja.
LJUBAVI PUNA 2017.god
"Teško je. Teško
je reći prijatelju, znam:" Ja sam zlostavljan". I mene je pitao, jesam li te tukao? Jesi.
I poslije si htio ali ti nisam dopustila. Zato si me emotivno ubio.
Da, i ja sam zlostavljana. I prijateljice, po čemeru moje sestrice,
pustite suzu, ne skrivajte je. To se duša obraća krvniku, govoreći mu da nije
pravedan, ne bi li se postidio. Poštujte sebe i ne dozvolite da takvi od tebe
naprave osvetnika. Jer ti si, u stvari,
veliki čovjek i nisi slab zato što plačeš. Ti si jak, jer imaš dušu i
srce puno ljubavi. Ti si nježnost koja fali ovom vremenu, koji od dobrog
čovjeka pravi skitnicu tražeći dostojanstvo i prebire po ljudskim dušama kupeći
kapljice ljudskosti u njihovim srcima. Za to je potrebna snaga planina i neka
se usudi netko reći da nismo jaki. Jaka sam. I ja se nosim sa svojom boli, za
razliku od njih koji se skrivaju pod svojim maskama i ne posjeduju ništa osim
ljudske ljušture, koja će se raspasti na komade kada jednom dođu pred lice
pravde nebeskog suda. Voli sebe više od
onih koji nemaju niti rime niti stih, za mene,
tebe, njih, u ime svih
zlostavljanih, da uljepšaju svoje strahove kada osjete pad u ponore. Nastavi
život ljubavi pun. I ja ću ponovo na
novi drum. Pisat ću stihove, slagati
rime, bosa gazim, ne bojim se zime.
Cesta me vodi tamo, to znam. Ljubavi
puna, gdje pripadam.
PUNA LJUBAVI 2017.god
NE - ja nemam pištolj
na čelo da
ti ga stavim
niti ga ne
želim, jer ti si
čovjek s
kojim prošlost
dijelim.
Ne - ja
nemam šaku
da ti lomim
lice
ja sam od
onih što pamte
samo lijepe
sitnice.
Ne - ja nemam noge
da u stomak
tvoj polete
jer ja dobro
znam što znači
ispod srca
nosit dijete.
Ne - ja
nemam riječ
što u dušu
bode
puna sam
ljubavi
što me od
tebe vode
na put moje
fizičke
i duhovne
slobode.
ZAR LJUBAV
JE 2016.god
U noćima
dugim
molila sam
Boga
Moja ljubav
da pronađe
Put do srca
tvoga.
Rekao si da
me voliš
Al ' zar
ljubav to je?
Ponižavaš i
kad vrijeđaš
što sam ja i
što je moje.
Zar ljubav
je podsmijeh
ovom mome
stihu
svaku radost
danu novom
pretvorio si
u viku.
Zar ljubav
je čaša prazna
ili samo
meni kazna
što mladost
sam potrošila
i sa tobom
gnijezdo svila.
Za nanešenu
meni bol
krivila sam
alkohol
noseći
života jad
shvatila
sam, ti si samo
sebičan gad.
Ali
neka, to si ti
nek ' ti
izbor takav bude
mogu život
promijeniti
voljet sebe
i sve ljude.
Ne, ne mrzim
niti
tebe, niti sreću
pronašla sam
ja u sebi
motiv za još
ljubav veću.
Jer ljubav
je moja
jača i od
stijene
vjeruj, nema ništa jače
od potlačene
žene.
ŽENA KOJA
SANJA 2016. god
Ostavljam
te, praznom šaputanju
Saplići se u
naručju samoće
Sa mislima o
meni bijednici
Šutnjom
kradi zabranjeno voće.
Ostavljam
te, u toplini vrela
Parfem
čežnje miriše na sijeno
Uspavana
pršti znatiželja
Živim li sad
maštu savršeno.
Ostavljam
ti, ljutnju u ormare
Slutnju
tvoju zamatam u tami
Dok prelazim
sve mostove stare
Svjetlo dana
moju dušu mami.
Ostavljam te
sebičnoj praznini
Crnoj magli
u vlastitoj krivnji
I pomičem
nebeske satove
Da te ljubav
zagrli i primi.
Ostavljam te
pustinjama
Zakulisnih
oceana
A za mene ti
ne brini
Još sam žena
koja sanja.
Nema komentara:
Objavi komentar