Milojka Jovović

NI POVOJ NISI ODMOTALA

Skidaš život

Sa glogova trnja.

Iz crna oblaka

Skupljaš uspomene,

Da ih mutna voda

Ne odnese,

A tek si stala,

Ni povoj nisi odmotala.

Bespomoćno drhtiš.

Iz sjene potpaljen život, Sagorijeva.

Oduvaše  mu pepeo...

Na garež nižeš

Želje i uspomene.

Klupkom crnim

Konce odmotavaš.

Uzdah ti niko ne čuje!

Zbijaš ga u tami.

Na kamenu vri

Gorštačka krv.

Ne daj da te utamniče.