Translate

utorak, 22. studenoga 2016.

Luca Cetinić



BALADA O NESRETNOJ LJUBAVI         2019.go


I.

Bilo je to dvadesetog vijeka
Godina je sedamdeset i neka
Mlada djeva tek život spoznala
Oko vrata mladiću je pala

Zbilo se to u malome mjestu
Odjurili zajedno na cestu
Da prožive svog života sreće
Do smrti ih rastaviti neće

Ljubav njena procvjetala tada
Vjerovala srcu tako mlada
Ljubomorom nagrižena sreća
Mislila je – to je ljubav veća

Ne slušajuć' nit' oca nit' majke
Za nju bješe početak iz bajke
Sa draganom na motor je sjela
Savila mu ruke oko tijela

II.

Kad je prsten djeva prihvatila
Voljenome vlasništvo je bila
Idila se tada zamutila
Al se djeva s dragim pomirila

Troje djece izrodila mila
Sve činila da im put ne strada
Njena muka brzo je narasla
Ljubomora u bolest prerasla

Na nesreću novi jadi stižu
Ratno vrijeme previše je blizu…
Njen je dragi ratovat' pošao
Strepila je i zdrav je došao


III.

Teče život i sloboda stiže
Njena muka jače glavu diže
Ljubljeni je bolestan postao
PTSP novu muku dao

Nitko nije dokučiti znao
Kakav ju je pakao stigao
Kakve tlapnje ljudski um razvije
Mjesto sreće magla je ovije

Njene kose njeno ljupko lice
Prošarale sijede i borice
Svaki korak bolan je postao
Dragi ju je uhoditi stao

Gubi osmijeh gubi svaku nadu
Tugu skriva u velikom gradu
Gubi snagu bolest je načinje
Život joj se topiti počinje

IV.

Svakog dana optužbe bez smisla
Trpjela je i srce je stisla
Kome reći i gdje pomoć naći
da iz kuće ne smije izaći

Od nemoći zamrzila sebe
Razbolje se, ostade bez glasa
Mutilo se od silnoga mraka
Falilo joj i svjetla i zraka

Svakog' dana a i svake noći
Pitala se hoće li to moći
Slomio joj i dušu i tijelo
U njoj ništa nije bilo cijelo

V.

Kako će ga ostaviti sada
Već bolesna i ne tako mlada
Svojoj djeci ranu bi zadala 
Kada bi se ta tajna saznala 


Milu djecu odgojila nježno
Nesreći se dala neizbježno
Ne vidjevši ni svjetla ni znaka
Zapala je u zagrljaj mraka

Svakim danom dublje propadala
Hranu više nije uzimala
Ne nalazeć' nigdje luku spasa
Predala se ne pustivši glasa

VI.

Dvadeset je i prvo stoljeće
Za nju nije stizalo proljeće
Zima hladi, noć nad djevom vlada
Smrt se bliži valja poći sada

Dragi joj je stao „ugađati“
Al' je nije prestao gaziti
Lomio je dostojanstvo žene
Da zatomi sulude mu želje

U samoći suze miju lice
Nekoć drage mlade djevojčice
Na što li je došla ona sada
Zar umrijeti mora jošte mlada

Nigdje mira i nigdje pokoja
Niti snage niti volje ima
Već zgažena nit' živa nit' mrtva
Nasilniku sklonit' će se s puta

VII.

Sa pedeset i koju godinu
Tijelo joj je pošlo pod ledinu
Roditeljska srca je slomila
Što je sebe tako uništila

Pričali su - mlada žena ode…
Ne znajući njene prave muke
Sila ne da, nije bilo spasa         
Otišla je bez riječi, bez glasa        


Zalud cvijeće, zalud suze, žalost
Žena ta je izgubila radost
Sad je više nadzirati neće
To bolesno od čovjeka smeće

Grobna ploča od mramora blista  
Čuva tajnu jedna duša čista
Mladost joj je protekla u muci
Sada Bogu počiva na ruci.

VIII.

Kad bi moglo što ne može biti
Da se priča neće ponoviti
Da nijedna žena već ne strada
Prava ljubav svijetom da zavlada

Kad bi moglo da se žena štiti
Mnoga majka može pričom biti
Otvorimo srca, oči, duše
Da se žene s jadom ne uguše

Zapamtimo baladu o djevi
Da se slično ponavljalo ne bi
Da se pamti i da je se sjeća
Ljubav treba biti samo sreća.



ŽENE SA INVALIDITETOM U SKLOPU PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA   2016.god

23.11. – Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
25.11. - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Nasilje i diskriminacija žena u svakodnevnom  životu i radu, u Republici Hrvatskoj, Evropi i svijetu, na žalost, u porastu je. Nasilje u obitelji prema ženama, posebno onima s invaliditetom, jedan je od najtežih oblika kršenja ljudskih prava. Zabrinjava činjenica kako žene s invaliditetom trpe tri puta veće nasilje i diskriminaciju, što potvrđuju istraživanja.

A da su iste te žene na marginama društvene brige (i u zakonima i u životu), zorno pokazuje primjer iz krivičnog zakona Srbije koji za silovanje žene predviđa kaznu zatvora od 3-12 godina, a za silovanje žene s invaliditetom primjenjuje kazneno djelo „obljube s nemoćnim licem“ za što je kazna 2-10 godina zatvora. (KZ RH nisam stigla provjeriti).

I naša zemlja po tom pitanju uklapa se u tužne statistike Evrope i ostatka svijeta, kada je riječ o nasilju nad ženama. Žene trpe razne oblike zlostavljanja i često izgube život od ruke onih koji bi im trebali pružiti zaštitu i ljubav. Zato svatko od nas treba djelovati i reći:

Stop nasilju nad ženama!

Razumljivo je da mene dodatno uznemirava (blago rečeno) skupina 'nevidljivih', marginaliziranih žena. Jedna od tih skupina su djevojčice i žene s nekim od oblika invaliditeta.  Prema dostupnim podacima, njih čak 70% od ukupne populacije trpi diskriminaciju, a u toj populaciji žene s invaliditetom su posebno ranjiva skupina.

Rezultati ispitivanja koje sam pronašla o stanju tih žena, suočavaju nas s istinom kako su baš one mahom manje obrazovane, jer ih je čak 77% bez osnovne škole ili samo s osnovnom, tek oko 13% sa srednjom, a vrlo mali broj je visokoobrazovano. Samim time mahom su i ekonomski ovisne.

Tužna je činjenica da se nasilje i diskriminacija prema toj skupini događa na svim razinama, i u svim oblicima: fizičko, psihičko, ekonomsko, seksualno i slično.  Zatim, kršenje osnovnih ljudskih prava ne pružanja pomoći za neovisno življenje, nedostatak pomoći ženama s invaliditetom kod majčinstva i očuvanja zdravlja, njihovo neuključivanju u javni i politički život, itd.
Zbog invalidnosti trpjela sam i trpim mnoge diskriminacije, što sam pokušala opisati u svojoj autobiografskoj knjizi 'Ti možeš sve'. Iako osviještena i osnaživana, učinila sam tek pokoji mali korak prema osobnom zadovoljavanju  svojih  želja, mogućnosti i potreba. Jer, u uvjetima života kakav mi je nametnut i zadan, nije bilo važno kolike su mi sposobnosti, interesi, htijenja… Ukoliko  nisi rijetki genije i ako ti sredina nije prijateljska i pristupačna, tvoj svijet se sužava na četiri zida. Moji uzleti završavali su  padovima i posrtanjima, moji koraci nailazili su na brojne prepreka… Život od patnje i boli poštedi tek rijetke sretnike…
Čovjek nije otok, u ovom slučaju - žena nije otok, i ne smije ostati sama u nevolji! Stoga, djelujmo uvijek kada je neka od nas 'isključena' ili zlostavljana, pružimo si međusobnu pomoć i ohrabrenje.
Jedan od načina je i ovaj večerašnji, u kojemu pjesnici stihom progovaraju o problemu zlostavljanja nad ženama! Voljela bih da se večeras, svi mi okupljeni uz Trstih, dogovorimo da do sljedećeg Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, izdamo zajedničku zbirku stihova na tu temu…To je  ujedno i moj prijedlog.




3 komentara:

Nasljednica kaže...

Luce draga, mnoge ce se ovdhe naci, preistinito. Zbog chece jriju svoju muku, a on jak i snažan , nitko ne zna da je ona žena, mama rovinja bila.....

Nasljednica kaže...

P.s. a utomatik slova....jao.....Zbog djece krijusvoju muku .......mama, žena robinja bila * .....

LuCe kaže...

Istinite situacije i osobe su najbolja inspiracija meni... vrisnimo svi uvijek kada je moguce bar malo nekoj zeni ili djevojcici pomoci!