U PRAHU
SMRVLJENA SU MOJA NADANJA
Livadu
mirisnog cvijeća pretvorio si u
tamnicu za
kidanje duše,
mučenje i
kažnjavanje
žene koja te
voljela,
dom s tobom
gradila...
Razgovora
više nema,
nasta muk
koji boli,
i pogledi
prijekora više ne daju
mjesta
vedrini.
U promrzlim
čežnjama
bezbroj je
pitanja...
ni odgovora
više nema.
U prah su
smrvljena moja nadanja,
novim si
stranicama tuge
pisao moj
dnevnik,
gorčinu
lijevao na moju hostiju,
kalež mi
punio bolom.
Nježni
zagrljaji sada su ledene ruke,
tvoje su
riječi ubojite, grube,
sumnja me
tvoja ponižava...
Zastani pred
ogledalom zlotvore!
Pitaš li se
ikada koje ti je pravo lice?
Ono koje
poznajem ja, ili svi oni?
Ne, ti
obraza nemaš,
mijenjaš ga
prema potrebi,
sa oštricama
iz riječi i očiju,
što jedini
darovi za me postaju.
Osmjehe
mladosti i skupe parfeme
zamijeniše
tek jedna ili dvije
vozne karte
javnim prijevozom...
pretvorena u
robinju...
sa čitavih
osam kuna u oba smjera...
U svijetu
moćnika svoj si status izgradio.
Jak si
koliko i oni,
al' ja se ne
predajem...
žena u meni
do neba se buni,
preklinje,
viče, vrišti i moli...
Sve je
uzalud...
Dok
prijatelji vladaju
za predatore
kazna ne postoji,
takvi se
nagrađuju.
Silinom moći
svojih prijatelja
čupaš ono
što je sveto,
ono moje,
tvoje... naše jedino...
Znaš... ono
koje nisi želio.
Ono što
bijaše na vagi života i smrti,
ono za koje
smo zavijet dali
da nikada
zaboravit nećemo
zahvalu
Njemu izrečenu
za milost
izlitu na nju.
Ona je tu.
Ona živi,
diše, voli, pleše raduje se životu,
ona je
čista, neprijetvorna ljubav,
mojim
tijelom, ispod srca nošena,
ona...
nekada malena...
moja, tvoja,
naša...
Sada, mrveći
mene,
ubijaš i to
naše sveto.
Čovječe,
(smijem li
te zazvati tako?)
gdje ti je
duša,
gdje ti je
kraj?NAHRANI ME LJUBAVLJU
Ako sam
gladna nahrani me ljubavlju
Vrelinom
poljubaca njihova žara
zažari me
bez dodira šaka
Mirisom
opijenosti tragove ostavljaj
Ne modricama
Što ovisnost
stvara
Sudionikom tvojim postajem
Pomiluj me
nježnim riječima
Ne uvredama
pogana jezika
Ogrni me
ljubavlju
ne tugom
izazvanim riječima
što mač
postaju i brazde ostavljaju
Spusti taj
glas i tiho šapući
Zagrli me
grub ne budi.....
Nema komentara:
Objavi komentar