Laura i Hanna Klapka

U SNOVIMA SAM SLOBODNA

Ne pjevam, ne letim,

ne vidim nebeska prostranstva

hodam otiscima tvojih otisaka

                                    zbog tebe i za tebe nasmijana

dišem neprimjetno

potpuno oku nevidljivo

od straha,

što ako me netko u prolazu

slućajno pogleda,

što ako zazvoni telefon

stigne kriva poruka,

koliko ćeš me dugo vrijeđati,

gađati pogledima

bacati u lice grijehe

normalnog čovjeka,

ucjenjivati svim onim našim godinama?

Gdje je kraj tvoga posjedovanja?

Koliko bi koštalo da me otkupi

                                                      sultan,

možda bi u mnoštvu njegovih žena

barem na dan bila slobodna,

smjela trčati zelenim poljima,

posegnuti za svrhom postojanja.

Ima li kraja tvoja vladavina

nad mojim umom i mojim mislima,

da li si ikad razmišljao

da ja poletim slobodna,

koliko bi ti bio bliži mirnim buđenjima.

Ljubomoru ljubavlju nazivaš,

a ne prihvaćaš

da osmijeh ti lažni dajem,

glumim,

ne priznaješ da ovo nisam ja

tek tvoja sjena,

tvoja riječ,

tvoje vlastito djelo,

kraljica sam suza,

u gruboj haljini od nečešljane jute,

na prijestolju ruševina

vlastitog života.

 Ti si odlučio da sam samo i zauvijek tvoja,

kupujući  vrijeme rijetkim trenucima mira,

tijelom tek uz tebe prisutna

duša širom se otvara snovima

u kojima tvoje riječi ne mogu

obrisati jedine trenutke zbog kojih sam živjela.

U SNOVIMA SAM SLOBODNA

 Kad god me stavljaš na klupu optuženika

ne znam da li ću pasti,

potonuti dublje od središta  zemlje

ili ću biti ta koja će se izdići

izvan  nebeskih okvira

i za dom uzeti beskraj svemira.