Nevenka Šarić

NEKA ME NETKO PREVARI   -2017.god.

Neka mi netko pokaže

kako se brišu riječi one tamne

potopljene

u prolivenoj tinti mrkle noći

neka me netko pouči kako utopliti taj glas

što ledi pogled u vlažnim zjenama

i pušta da srce klone pod otiračem prevarenih sanja

neka mi nebo obasja makadam zavjeta kojim bih krenula

i objasni

zašto su kiše uvijek pomiješane s tugom

ne rominjaju više

teku po njedrima bez prestanka

i otkad u koracima zore stanuje samo ljepljiva magla

i zašto se u ispovjedaonici života samo šuti

zašto se ne vrisne

pa vriskom razbije kameni oblak koji ranjava svijetlost

zašto se nemoć ne uguši

u samo jednoj jedinoj prelivenoj čaši

ili jednostavno ode

onim sunčanim rubom šume koji napaja dušu

gdje odavna posjekoše vrbe a krošnje jasena dodiruju nebo

neka mi nitko, baš nitko ne govori

da ne postoji malena ptica iza zastora bola

koja pjesmom razvlači oprost

neka me barem netko prevari

da postoji zaborav.

SPOZNAJA CRNA KO JAMA    -2016.god.

On izlazi s kletvom

odnosi otkucaje sata

njene zgrčene usne

gutaju zlokobna vrata

miriše tamjan, krv vlastitu kuša

pokrovom hramlje duša

u sudaru plime i oseke

sunce je zasula tama

nemoć bršljanom povija

spoznaja crna ko jama

među razbijena stakla

cijedi se život iz pakla

motri trome oblake

modrinu uzima rukom

purpuran privid i leptire

doziva slomljenim mukom

na rubu svijesti, guši je soba

možda je bačena pored groba.