Antun Matošević

I NE SLUČAJNO

Kao kad slučajno zgaziš cvijet

ili kad silinom vjetar odnese zeleni list,

nitko od nas nije mario

što ti iz očiju nestaje sjaj,

a pogled postaje nasmrt umoran…

Jer nismo mi krivi,

sama si odabrala.

Netko mi je ovih dana rekao

da te više nema.

Ne bih trebao osjećati ništa,

poznavao sam te površno,

slučajni susret na stubištu ili ulici,

pa ipak zaboli,

i ne slučajno,

kada me na tebe nešto podsjeti.

****
Kada prođe život,

u prah kada se vratiš,

i dođe vrijeme polaganja računa,

Stvoritelj će te pitati samo jedno…

Jesi li ikome obrisao suze

a da to nisi naplatio?