IZMEĐU DVA SVIJETA
Imala sam svijet, zemlju, život
bila privržena, nježna
hranila dušu carstvom proljeća.
Imala sam mudrost,
sjaj u očima,
zvijezde koje su ticale dlanove.
Sada sam grč,
mašem u prazno
gorak osmijeh, put okovan tamom.
Samo sam utvara
između dva svijeta.
Ostavljam ti sve
najsjajnije dane, sve snove.
Slijedim neke čudne boje
tragovi bolom isklesani
klonula duša u polusjeni
trošna sam, blijeda žena.
U sakrivenu krugu
ostavljam ti sve,
sve svoje sne
a meni, meni ostaje kajanje.
Nema komentara:
Objavi komentar