Šššššš
ne približavaj se
barem noćas,molim te
bolom isijavam presavinuta u struku
tiše
tiše
zar ne čuješ taj zvuk
zvuk tišine
šuti,molim te
ne kvari ovaj divan nesrazmjer među
nama
rekla sam ti da se ne približavaš
barem noćas,molim te
od struka na gore paralizirana sam
ne osjećam ni tebe ni sebe
slomljena na najtanjem dijelu tijela
lelujam nošena vjetrom
u ovoj tužnoj sobi
proklinjem samu sebe
zbog one plave haljinice
i pamučnih čarapa
sakrivenih u lakirane cipelice,
zar mi je majka morala napraviti
kečkice?
Mrzim se,
ti mi daruješ slike ljubavlju
naslikane
čuvaš me i predaješ mi tajne
samo nama znane,
a ja nezahvalna
mrzim i tebe
jer boli me tamo negdje
gdje um bol ne prepoznaje
šuti
pusti me da suze u plišanog medu
sakrijem
ne ulazi
barem noćas
nema me ovdje
ne dišem
...
Sve oko mene crno je
samo zavjesa leluja putem slobode
ponoć je
nije bilo željene tišine
noćas djevojčica... opet ženom postala
je
žmireći i sakrivajuči suze
zamišljala je kako puše u četiri
rođendanske svijećice
Šššš..
Šuti.
Šuti
šuti molim te
Pusti me da sve ovo zaključam u
sjećanje,
za neke odrasle godine.
ššššššššššš
Nema komentara:
Objavi komentar