Translate

četvrtak, 2. studenoga 2017.

Matko Baković

***

Kad mi je prvi put opalio trisku
Obraz me je žario danima
I svaki put kad bih se pogledala u ogledalo
Vidjela bih tragove njegovih prstiju
Prstiju koji su me nekada milovali
Na licu koje je nekad cjelivao
Kontala sam sve nešto sam ipak bila kriva

Kad me je peti put udario
Ošinula sam ga pogledom
U kojem je još uvijek bilo
Više razumijevanja i ljubavi
Nego osude više nego razuma
I takva poletjela sam mu u zagrljaj
Koji je prijezirno odbio

A onda sam se jednom uhvatila
Kako brojim dane
Kad sam prošla lišo
Koža je ogrubjela taman
Da nisam osjećala ništa
Osim poniženja i srama

Prijavila sam ga jednom
Poslali su nas na pomirbu
Slušala sam savjete
Prijavila ga ponovno
Zabranili su mu pristup
Slušala sam savjete
Prijavljivala ga stalno iznova
Dok nisam shvatila
Priču o lovcu i lovini

Ne vjerujem više nikomu
Preselila sam se promijenila ime
Umrla za života
Umrla za sve druge
Al živa napokon
Samo za sebe

Nema komentara: