Ljiljana Šiljak

DANAS IZGLEDAM RUŽNO    2018.god

Danas izgledam ružno.

Boli me glava.

Ne da mi se ustati iz kreveta.

Ručak neću skuhati.

On opet neće doći.

Ma neka ide s kim hoće

Neka pije, neka!

Ma on samo gleda

Fufice nabrijane.

Neće ih dirati. Neće!

On voli mene

I vratit će se kući.

Skinut će smrdljivu odjeću

Od cigareta i vina.

Onaj jeftini parfem...

Ma samo je glumio pred

Frendovima zaboga.

Voli me i doći će

Još prije ponoći.

Skinut ću ga i spremiti u krevet.

Skuhat ću jaku kavu.

Leći kraj njega tiho

I čuvati ga do jutra

Jer bit će mu zlo.

Sutra će ostati kraće.

I bit će samnom

Na jutarnjoj kavici.

Sutra neće imati love.

Ja ću posuditi od susjede

Skuhati dobar ručak.

Sredit ću se za njega.

Najboljeg čovjeka na svijetu.

On me voli i jako smo sretni skupa!

NEMOGUĆA ŽENA                 2017.god

I sada se pitam- voliš li me?

Dok daruješ mi najljepšu haljimu

Da blistam uz tebe

Umjesto zlatnog lanca

oko tvoga vrata.

Stalno me upućuješ;

Kako biti lijepa,

Kako kuhati, spremati,

Djecu čuvati,

Jer ja,eto, ništa ne znam,

Ma zapravo znam, ali ne trudim se.

Da li da ti zahvalim na tome,

Kad nesretna sam?

-Nezahvalnica -  kažeš,

Pa odlaziš i ne vraćaš se dugo.

Kad nađeš me uplakanu,

-Da dramim -  kažeš,

jer te optužujem bez veze.

Bacaš stvari,

Svijaš mi ruku da te ne dotaknem

Kad za oprost te molim

Samo da ne odeš.

Ja stenjem, a ti gnječiš mi lice,

Jer nikad me udario ne bi,

Kako mogu biti tako glupa

Da želim razvod, ja nesposobna,

Tako jadna,beskorisna.

Sjedam u kut i plačem.

Skrivam istinu.

Ja samo ne znam biti bolja.

Ta tko bi me ovakvu htio?

Mene tako nemoguću ženu!