Milosav Mikić, Montenegro

UZ KARTANJE UBOJSTVO

On ju nikada nije tukao

Niti je na nju dizao ruku

Uvijek povišenog glasa čule su se samo njegove

Beskrajne rečenice iz kuće

A kad smo poslije posla u dvorištu kartali

Čuo se isključivo njegov monolog

Nisu imali djece

Čak se ni radio ni TV čuo nije

Nikakva muzika

Uopće

Nismo ih prisluškivali već samo uživali

Da njegova lijepa crnokosa žena

Vješa rublje istežući pri tom svoje divne duge noge

S lavorom u ruci odšetala bi nazad

U kuću

A mi bismo samo virili preko karata

Jednog toplog jutra našli su je obješenu, hladnu

Visila je s grane lipe

Njihovog dvorišta

A u ulici su rekli da njezin muž nije ubojica

I da nije imala aferu, ljubavnika, simpatiju

I da nije bila bolesna

Policija je ispitivala muža

I ostavila ga u kući, utučenog

A svi su susjedi posvjedočili

'Ma, to je fin čovjek, pravi gospodin!'

Taj dan nismo kartali

Samo smo pili pivo i šutjeli

I svo četvero mislili smo samo na nju

Obavijenu dugom crnom kosom

Jedan je rekao :"savršeno ubojstvo!"

Drugi je odgovorio :

"VERBALNO."