Snježana Tišljarić

KORACI U NOĆI 

Šetaju ulicama umilnih pogleda

obrijanih obraza, ispeglanih košulja

rukom pod ruku s ljubljenom

koju tako riječju pečate pred prijateljima

Svjetlucavi krug zlatnog

vidljivo okreću na njenom prstenjaku, uz jutarnju kavicu u gradu

svoj, ponekad skrivaju u džepu

prema potrebi i prigodi

Ona

ga zaljubljeno gleda

On

joj dotiče obraze

poljubac joj godi i daje nadu

da će sutra možda biti drugačije

O, kako ga je voljela od prvog pogleda

onog ranog proljeća

Al za ovo srce puno nježnosti, stavljeno u njegov dlan

odavno je bačena kocka

U noćima kada je čekala sama da joj se vrati

i molila

molila

molila prignutih koljena

pred raspelom Onog koji jedini sve razumije

Lako, ona, već iz navike

sakrije otečene kapke oprane suzama

skupocjena šminka dio je svagdanjeg rituala

uz šalicu kave prije njegova odlaska na posao

„Lijepa si!“- govori pri pozdravu ljubeć joj modricu na obrazu

dok šapuće kraj uha „Boli, ali proći će!“

Danas joj izgleda poput anđela, a noćas je drhtala od njegovih koraka

Kad bih samo imala snage priznati sebi da ovo NIJE ljubav…

ZA LJUBAV SI ROĐENA, NE ZA BOL

Skrivaš  duboko u sebi

amblem takozvane  ljubavi

aluziju zapakiranu ružičastim celofanom

uspješnu predstavu u amfiteatru života  za druge

anagramom anakreona  zavaravaš sebe

concettom njegove nježnosti

tišaš elegiju otkucaja

dok mu osluškuješ korak kako prilazi vratima

miriše na One milion dok ti dolazi svake večeri

kao - smiješiš mu se, a unutra si odavno  polomljena

i  pola tebe više ne postoji

gazofilacijum ipak ti ne može nitko ukrasti

zato smješiš se

„Totus mundus agit histrionem“.

U dubini sebe drhtiš od straha

gledajuć kako mu se žare zjenice

i sve unaprijed znaš , inkognito ,

dok osjećaš miris Grej goose-a  i Stolichnay vodke

iz obližnjeg bara u kojem se  „opušta“ nakon napornog dana  prije povratka kući

u svojim mislima  opet si  Judita,  a on Holofern

a

dobro znaš da ćeš kroz minutu- dvije

postati opet nemoćna  marioneta  u njegovim rukama

i pomisliti da je ovo večer možda drugačije od mnogih prije

a nije

prizivaš „nota bene“ iako znaš da u ruci držiš Pandorinu kutiju

tabula rasa dan za danom postaješ

već godinama

silolokvijem  ljubavi oživljuješ se

za još jedno veče

i

uskoro ,

opet će

tvoji biseri biti bačeni u blato

i

tvoje srce biti prodano za denar u bescjenje

a ne bi trebalo,  trebalo ne bi

jer

za ljubav si  rođena

ne za bol