KADA LJUBAV ODE 2023.god
Još hodamo ivicom kruga
nevidljivim za sve i mene
to ga svetlosti sen spusti
kao usud da boji noći i dane.
U istoj sobi snovi izbledeli
čujem otkucaje i dah tvoj,
kada ljubav bez reči ode
prigrlimo život, a ne nespokoj.
Na raskšću stojimo ko stranca dva
svaka rana je ožiljak,
urezan, uklesan za vremena,
rane našeg kamenoloma,
rane našeg srca i uma.
Odaberimo puteve nove
bez srdžbe, bez žuči i kajanja,
život poklonimo životu, ne nasilju,
životu su potrebna nova svitanja.
U jesen svetlost leta zamire,
lišće nerado umire, pada,
životna vrteška ne staje
a srce kuca kao nekada i sada.
Čuvajte svoje ranjivo srce
koje je plašljivo kao srna,
treperi ko list na vetru
al jako kao odron i planina.
I kad mislite da ste na kraju
da je neprolaz samo pred vama,
ponovo zakuca snažno i jako
iz pepela se rađa nova putanja.
Ljubite zoru i jutro koje dođe
dan obojite ljubavlju za sebe,
svoj život ne dajte nikom da ruši,
snove čuvajte skrivene u duši
jutro je svetlije ako vam srce ne zebe.
Sreća je tekla njenim venama
radost je podizala do nebeskih visina,
kad je u rano jutro, zorom,
iznedrila dugo čekanog sina.
Prve korake mu posipala cvećem,
čelo rosila mekim poljupcima,
pod jastukom skrivala strahove svoje
borila se sa avetima i duhovima.
Njegovu mladost Bogu poveravala,
bio joj je zvezda i jutra sjaj,
a ona njegova nevidljiva stena
sunce, kiša i mesečine odsjaj.
A sada, nabrekle ruke klonule u krilu,
ispražnjen pogled odbego joj daleko,
njegov stid sa srca i uvelog obraza
krije i priziva srećno jutro neko.
I ožiljak na duši i obrazu njenom
postaje sve dublji ko ponor bez dna,
nemo je molila posrnulog sina,
krila njegov jad na obrazu svom
i praštala, praštala, praštala.
Nema komentara:
Objavi komentar