ANĐEO SMRTI 2021.god
U surovom kamenjaru kraj Bilećkog jezera
čudesna i snena lebdi silueta anđela.
Kao vila iz bajki s tijelom od stakla,
srcem od suze, othranjena mrežama rituala
ćuti u sjenama od koprive
okupana mjesečinom, zvjezdanim plaštom ogrnuta.
Dimenzijom svojih plavih snova budi leptiriće pamćenja.
Usnama ispija poeziju srca kao okus crvenoga vina.
„Tvrd joj kamen meka postelja“.
Dok talasa se Bilećko jezero kao pokretna arabeska,
srušiše se planinski vrhovi Viduše i Sitnice,
ode još jedna žena na spisak boginja.
Pokidana niska bisera prosu se u Bilećko jezero.
Gdje je bila pjesma, sad je pepeo.
I nestvaran tren.
Na poetičnim vratima raja
dok on je posmatrao umiranje zvijezda,
nad Bilećom su padale metalne kiše,
nebo je plakalo kad je odlazila.
U kamenu ostade otisak rituala,
ostadoše kameni odjeci za njegove uši,
kameni lavirint za njegove oči
i njegov krvavi jecaj da tuguje.
Bujica će probuditi Trebišnjicu
zažuboriće životna rijeka,
ogrijaće sunce grad od kamena,
zablistaće Bileća kao biser što sija u tami.
Nema komentara:
Objavi komentar