Translate

utorak, 16. studenoga 2021.

Vernesa Manov


NI RIJEČ, SAMO DRHTAJ                  2021. god

Neka ide vrijeme!
Pustite ga,
k vragu samom,
u beskraj,
bestraga!
U vlastiti bezdan neka se sruči,
samo neka ide i trenutke nosi u kojima
živ je i najbliži bio joj samo njen,
za druge bezglasan,
a njenom dušom ugniježden vapaj
vasiona!
Jurišalo je sve
i sasijecalo joj tijelo i nutrine
topotom snažnim
najjačih konjanika
pretočenih u silinu šaka narogušenih
nad pramenjima njenim.
Pustite i sva ta lica,
u jednom biću što su smjenjivanja,
zavisno od toga koju silinu zlobe je
to jutro,
taj dan,
to veče „zasluž
Jutro, dan, veče,
takvo nije zaslužila!
Ni jedna od nas, ni prijašnjih,
ni budućih što prefiks žena će pronositi još stoljećima!
A to joj se dešavalo dok je tišina i vriska
Jednako poput vakuuma bezazlaznog,
bezvremenski gušila.
Neubijena,
neugušena,
nedodirljiva,
nered nezgrapnog neurotika
nerado više dotiče i najdaljim mislima.
Blizu je samo prividni spokoj,
namještena sintagma koja treba značiti
nečinjenje nasilja...
... a ona ga još osjeća,
Sveprisutnog u svojim i tuđim
Neprekinutim do kraja nikada,
Patnjama,
U riječi nepretočenih,
U drhtaj optočenih!

Nema komentara: