Tea Vidaić

ŽENA OD STAKLA               2023.god

Viku...
Udarce...
Vrijeđanje...
Ožiljke po tijelu...
Rane na duši...
Ostavio je zao čovjek...
Na tijelu žene i nejakog djeteta...

Otiske svojih cipela
utisnuo je na njoj,
poput zemlje crne,
po kojoj svakodnevno gazi...

Otišao je s bijedom duha...
Zatvoren u tamnici...
Čeka svoju kaznu i suđenje...
Kazna je preblaga po zakonima ljudskim...
On je ipak gospodin čovjek...
A, ona tek krhka žena od stakla...

Društvo kao da to gleda s odobrenjem:
"Pa, što ima veze? Sama je to tražila!"
To je tek pokoja triska i modrica...
Teatar apsurda otvara nove rane...
Za mizoginiju ne stiže nikakva osuda...

Ni sigurna kuća ne pruža utočište,
Žrtva traži mir i novu priliku života,
Možda je pronađe kod dragog Boga,
U vosku svijeće što kapne s oltara
Dok za zaštitu Neba usrdno moli:

"O dođite, o dođite mi anđeli moji!"

Lirska minijatura o ljubavi                                           2021.god
(Budi joj blag…)

Zašto vičeš na mene?
Zašto me vrijeđaš?
Zašto me tučeš i ponižavaš?
Zašto me više ne voliš?
Gdje je nestala ta esencija ljubavi?
Kao Bileamova magarica progovori Ž E N A.

Vičem na tebe, zaboravio sam, ženo, razgovarati.
Vrijeđam te, zaboravio sam tajnu lijepih riječi.
Tučem te i ponižavam, zaboravio sam, stazom života, biti čovjekom.
Ne volim te, zaboravio sam, zapravo, kako voljeti.
Esencija ljubavi nestala je u patnji moje sebičnosti, moje slabosti.
Kao Bileam magarici progovori M U Ž.

Tišina…
Suze…
Pokajanje…
Odluka…
Intima…

Vrata kuće savjesti
Kriju natpis lirske minijature
Novog čovjeka ljubavi:
„Budi joj blag!
Budi sve njeno!
Budi svjetiljka, ti, njene ljubavi!“