Ne budi tužna ptico malena
što ti slomiše krila,
samo si voljeti htjela,
u zanosu sreće gnijezdo svila.
Nestade pjesme iz tvog gnijezda,
strah i tuga zamijeniše let,
nad bolim tvojim zaplaka zvijezda,
obori pogled livadski cvijet.
Dva sićušna oka izgubiše sjaj,
lepršavo perje u kamen se pretvori,
umorna duša sluti kraj,
istinu ostavlja sestri, zori.
Ne gubi nadu ptico i sreća ima krila,
možda iznad gnijezda nadleti,
donese ljubav o kojoj si snila,
tvojih želja mozda se sjeti.
Sreća je vojnik sudbine,
možda, slomljenim krilima snagu vrati,
ljubavnom pjesmom otjera tišine,
slomljeno gnijezdo pozlati.
što ti slomiše krila,
samo si voljeti htjela,
u zanosu sreće gnijezdo svila.
Nestade pjesme iz tvog gnijezda,
strah i tuga zamijeniše let,
nad bolim tvojim zaplaka zvijezda,
obori pogled livadski cvijet.
Dva sićušna oka izgubiše sjaj,
lepršavo perje u kamen se pretvori,
umorna duša sluti kraj,
istinu ostavlja sestri, zori.
Ne gubi nadu ptico i sreća ima krila,
možda iznad gnijezda nadleti,
donese ljubav o kojoj si snila,
tvojih želja mozda se sjeti.
Sreća je vojnik sudbine,
možda, slomljenim krilima snagu vrati,
ljubavnom pjesmom otjera tišine,
slomljeno gnijezdo pozlati.
Nema komentara:
Objavi komentar