VILA 2021.god
Na oblacima spavala...
Dvogledom, tamo daleko sebi skrovište gradila,
svuda sa sobom svog Petra Pana vodila
i od svih u svoju kuću mašte bježala
ali - nije utekla!
U grudima svakim otkucajem snove čuvala,
dlanovima svemir u plućima od drugih branila,
samoj sebi na zakon ćutanja se zaklela,
prstima kao kistovima osmijeh na licu oslikala...
sada leži i rukama zauvijek svoj svijet skriva.
Više sa Suncem neće šaputati.
Ono joj više neće tajne otkrivati.
Oči kojima je nekad sanjala zemlju iza dvogleda
sad su samo dva hladna kamena!
Ispod njih je bajka sahranjena.
Na njima je mašta umrla.
Nije izdržala!
Kud god da je otišla podsmijehe je čula.
Ljudi su takvi - zauvijek će na njoj samo tragove silovanja gledati;
taj žig nikada neće nestati.
Zar je to jedini način?
Ima li drugog izbora?
Ili se čast samoubistvom čuva?
Postala je vila!
Sa svicima nesnađenima put osvjetljava.
"Šta si ti postao?"pitala je krvnika.
"Tek larva onog što si mogao."
"Ne brini, tvoj grijeh je nenađen ostao
sa mnom si ga pokopao!"
U bezdan je sebe odvela.
Tamo malo šta diše.
Ta tmina sve je udavila.
Sve, osim njenih snova...
Rodiće se ponovo!
Sve izmaštano pretvoriti u stvarno!
U nebo se preselila...
Kod svog anđela u krilu se savila.
I zaspala.
Nema komentara:
Objavi komentar