EHO
Došao si u moj dvorac
sazidan od magle i mirisa,
a naših duša gubavac
tu sjedi već tisuću godina
u sred mraka,
ispod stijena,
vitica,plašta mahovina,
u prašumi još živ,
a uvijek na samrti
eho jednog vremena...
Došao si u moj dvorac
od niti svilenih buba
nedovršenih vezova,
od sanja i svijesti
probuđenih rubova,
porušio bez milosti
slušajući eho
naših duša gubavca...
Nema komentara:
Objavi komentar