Translate

utorak, 18. prosinca 2012.

Adnel Tokalić

U tebi krijem najljepšu pjesmu

Ujutro si tako nježna.
Čarobna.
Pažljivo...Kao da se igraš sa srećom.
Tiho...Kao da se skrivaš od buke.
Po meni prosipaš najljepše zrake svoje ljepote
miluješ me toplinom najslađih usana
i krišom šapućeš neke lepršave riječi.
Želim te!
Želim da se svaki dan umijem u tvom zagrljaju.
Da se umotam u tvoju raspuštenu kosu
i da pažljivo slušam svaki tvoj uzdah
dok dodirima crtam ljubav po tvome tijelu.
Tvoja blizina je moja neizgovorena pjesma
nikad se nisam usudio pisati o tebi
htio sam uvezati sve najljepše riječi ovoga svijeta
al' kad god te pogledam osjetim da bezbroj riječi fali.
Trebam te!
Trebam svaki tvoj korak što te vodi meni.
Tvoj osmijeh koji izgubljeno vraća.
I onda kad svi odu i ugase se svjetla
ja u mraku čujem da još jedno srce kuca.
Zoveš me...Anđeoskim glasom što na tišinu pazi
tad svaki strah pobjegne od mene
ti se pretvaraš u snagu i nadu
ti si život koji želim da traje.
Uveče si tako nježna.
Čarobna.
Pažljivo...Kao da se igraš sa srećom.
Tiho...Kao da se skrivaš od buke.
Tvoja ljepota se počinje pretvarati u san.
I dok mirno plovim dalekim morem
ja uvijek znam da sam blizu luke.

Nema komentara: