Zaspao je prosjak na ulazu portuna,
Promrzo od zime dok ga vjetar hladi.
Na podu mu šešir, u njemu kuna,
Šćućuren spava i grči se od gladi.
Prišao sam bliže vidjeti to biće
Pa mu bacim kunu, da ne čuje muha.
Pomislih nek ima i stari za piće
Ali on se probudi i osmjehne do uha.
Hvala, puno hvala, prosjak li će reći;
Cijeli sam svoj život, bio pošten, radan
I danas me srce ne prestaje peći
Jer od penzije svoje, ja sam prosjak gladan.
Nekada sam bio rado viđen gost,
Ne previše bogat, al' želuca sita.
Danas kada grizem samo golu kost,
Nitko za me, više ni ne pita.
Nema komentara:
Objavi komentar