Mario Vranješ

NAŠA LJUBAV (ženska i jedina istina)       2025.god

Ja sam bila ta koja te je prva poljubila,
baš ono sočno, da puca, da se čuje
do sljedećeg naselja.
Ti si bio taj koji mi je udario prvi šamar,
onako iz lakta, da boli,
a da su svi oko nas okretali glavu
praveći se da nisu ništa vidjeli.

Ja sam bila ta koja ti je suze brisala,
kada si ostao bez majke, bez oca,
kada si postao siroče,
kada si mi kroz plač rekao
''Sada imam samo tebe''.
Ti si bio taj koji se nije ni pojavio
na sahrani moje majke,
jer si imao važnijeg posla,
i kako si mi, u mojoj najvećoj tuzi rekao.
'' Ionako me ta kučka nikada nije prihvatila kao zeta''.

Ja sam bila ta koja ti je rodila sina.
Prvoga, drugoga, trečeg.
I vjerojatno si me samo nakon njihovih rođenja volio.
Sve nakon toga su bile scene
u kojima rasplačeš mene,
u kojima rasplačeš djecu,
u kojima želim da me nema,
ali znam da imam, SINOVE svoje- tvoje.
Pa sam odlučila da trpim.

Ja sam bila ta koja je prva pokupila
svoje zube sa pločica u kuhinji.
Jer sam bila odlučila da mi je važnije
da prvo nahranim djecu, nego tebe.
Ti si bio taj
koji je nakon dva dana kasnije, rekao,
Izvini!!!!
Nisam htio tako jako da zamahnem.
Ja ću ti platiti zubara.
Biti ćeš ljepša sa novim zubima.

Ja sam bila ta koja nije znala kako se zove,
koja joj je adresa, da li postoji,
kada su je primili u Urgentni centar,
nakon što si se ti vratio iz kafane, i kurvaluka
a ja te samo nevino upitala, pa da li je to red???
Djeca su ti gladna...

Ja sam bila ta koja je inspektoru policije priznala da sam te ubila, bez kajanja.
Jer si pijan i nadrogiran došao u naš dom,
stavio nož pod grlo našeg najmlađeg sina
i rekao mi
'' Daj mi sve para što imaš, moram da se izvučem na pokeru''

Ti si bio taj koji nisi vidio nož u mojoj ruci
Nisi vidio moj strah za moju djecu.
Nisi vjerovao u moju odlučnost.
Nisi vjerovao u moju hrabrost.

I zato sada...
Ti više nisi taj.

A JA JESAM JA !!!
MAJKA, MAJKA, MAJKA- ŽENA!!!

KADA ''MUŠKARČINA'' VOLI ŽENU SAMO NA SVOJ NAČIN    2023.god

Gledaj me u oči kada ti govorim...
Gledaj me..
Gledaj me...Ne skreći pogled jebem ti sve...
Ne plači, ne cmizdri, lijepo ti govorim..
Sad ću te...
Sad ću te...
Sad ću te, svega mi na svijetu...
Prestani plakati, bolje je za tebe...

Šta ti je ovo, kakve su ovo slike???
Ko ti je on???
Prijatelj, kažeš??
Drug sa fakulteta?
Kolega sa posla?
Znate se iz obdaništa?
Zašto plačeš???
Prestani da plačeš !!!!
Obriši tu krv sa usana, nerviraš me takva neuredna.

Slušaš li ti šta ti govorim?
Ko ti je ova prijateljica, nisam nikada čuo za nju?
Gdje ti sa njom lunjaš?
Jesi li to postala lezbača?
Ogovarate li me po kafanama?
Prestani da plačeš pička ti materina!
I lijepo sam ti rekao da obrišeš tu krv što ti curi iz nosa!

Voliš li ti mene??
Znaš li ti koliko ja volim tebe?
Izvini za šamar, izvini i za onaj drugi, i treći.
I za one prije.
Ti ne znaš kako samo znaš da me izbaciš iz cipela kada se tako ponašaš.
Ne plači, lijepo sam ti rekao!!!
Ne cmizdri jebem ti dan!!
I obriši te sline krvave, sunce ti jebem tvoje !

M'rš u sobu, i da te ne vidim do sutra.
Ne izlazi mi na oči kučko jedna prokleta!
Ti si ta koja me tjera da se ponašam ovako.
Ti si kriva za sve.
Neće ti suze pomoći ovoga puta...
Ima da te odrobijam, djece mi naše...

M'rš u sobu da te ne bi izbacio iz kuće...
I gdje je ona rakija??
Sakrila si je kučko jedna !!
Hodi ovamo, hodi da ti pokažem šta ja znam.
Gdje je moja rakija, jebem li ti pleme bezobrazno.

Pucanj....
Tišina...
Krv...
Srce...
Ovo ljubav...Ovo vi zovete ljubavlju???
U kojoj umire svijet...
Nestaje žena...
Nestaje smisao....
Kako vas nije stid da sve to gledate i samo šutite...
Serem se na vaše kukavičke živote...

Muškarčine!!!!

PJESMA MANJINA                             2019.god

Pada kiša, prljava kao i ljudi

tragove briše,da se ne zna gdje ČOVJEK stajao je

Mati, otac umiju me zagrliti kao i ti ljubavi.

Označite me drugačijim,

označite me novim progonom

a ni stari zbjegovi nisu došli na kraj svoga umiranja.

Mislio sam da protiv sebe imam najviše sebe

a shvatio sam da uz sebe imam samo tebe, ljubavi.

Kao dijete nemoćan, kao starac bez snage,

u druge redove, mimo kvazi čistih valja mi stati.

Označite me nepotrebnim

stavite na mene znak novoga izbjeglice

a stari zbjegovi još uvijek od nekoga bježe.

U pogledima tražim sekundu u kojoj me ne osuđuju.

Ne zna ko sam ni sami Bog

dok ljubih mu noge i čistih rane krvave,

a u sebi imadoh samo

moje molitve koje nikada nisu bile posvećene meni.

Označite me prognanim,

stavite na mene križ drugačijeg koji ću sa ponosom nositi.

Ovaj prognani će vas, jednom,

kada vas prognaju zbog nečega čistog kao ljubav

na vratima svoga doma,

širokih ruku dočekati

MOJ DOPRINOS U BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA      2015.god


Nije to pljuvačka na tvome licu draga...
To ja ljubim te nutrinom svoje strasti prema tebi...
Nije to šamar zarumenio ti obraze draga...
To ja linijama ljubavi na dlanovima mojim milujem te...
Nisu to modrice po tijelu tvome draga...
To ja dodirima svojim pišem po tebi...
Nisu to masnice na vratu tvome draga...
To ja snažno, najsnažnije, ne dam ti iz zagrljaja moga uteći...
Nisam te ja ubio moja draga, ljubavi moja jedina...
Ja sam te samo, zauvijek, sačuvao za sebe..



KAO DLAN U KAMENU                                  2012.god

On meni ''Pomoz Bog''
a ja njemu ''Vozdra''...
I odbacismo hereze i mantije
zauzesmo mjesto ispod pitomih maslina,
on uz pomoć crkvenog vina
ja sa vodom iz bunara.
I dok nam se vene krvlju natapaše
uživasmo u spoznaji da obojica imamo krv crvenu,
pod jezikom slankastu,
pod prstima ljepljivu.
Pomolismo se...
On njemu
ja nebu...
On dobi utjehu, ja kap kiše na usnama
a obojica se u isti tren nasmijasmo...

On meni ''Hvaljen Isus''
a ja njemu ''Vozdra''...
On satkan od svoje savršenosti,
ja utkan u svoje nespokoje,
popismo samo svoje snove i želje
on sa buteljom nevinosti
ja sa buteljom duše.
I dok se zjenicama trudismo da se ne prepoznamo
kroz drhtaj srca spoznasmo
iste suze u očima,
na jeziku malo slankaste,
pod prstima malo prljave.
Pomolismo se,
on njemu,
ja beskraju snova...
On dobi utjehu, ja nova prostranstva koja trebam naći
a obojica se u isti tren nasmijasmo...

On meni ''Merhaba''
a ja njemu ''Vozdra''...
On spokojan u svojoj predanosti,
ja živ zbog svoga nespokoja,
popismo samo naša stremljenja i pute,
on sa bokalom soka od latica ruža,
ja sa duplom lozom i kiselom.
I dok na rukama i prstima tražismo razlike
kroz rukovanje sastavismo
linije života i smrti, rođenja i nestajanja,
u dodirima tako nesavršene,
u pogledima tako mistične.
Pomolismo se,
on njemu,
ja svakom sljedećem danu...
On dobi utjehu, ja dobih još jednu šansu za buđenje
a obojica se u isti tren nasmijasmo...