Trpi Te užarenim snom
papir mene.
Upija Te i znam:
Moji hijeroglifi čekaju
da ih čitaš, odgonetaš,
maštaš.
Danima se skupljaš
na duši i guši me pomalo
ognjena stijena Nas
Tražim mrakom neizrečeno,
neko blago skriveno
iza sedam brda i dolina
od davnina.
Mjesec ucrtava prozirnu
mapu Tebe, samo
meni vidljivu
vijekovima,
danima ispred Nas.
Talas Tebe tjera
mi more na oči,
tuga kroči na krovove
i nagovjesti dane nove.
Snove, snove, dajte!
Vičem, kličem
Dok zovem Te bokom,
otkrivenim,
obećanim.
(Tobom) snenim.
Nema komentara:
Objavi komentar