Moja je kuća nasred druma.
Živim između onog
što se nije dogodilo i neizvjesnosti.
Kuća mi bez vrata i prozora.
Okrugla i na njoj se ne dimi odžak.
Nenastanjena.
Podstanar sam vlastite nesigurnosti.
Danju me viđaju u krošnjama zaborava.
Moja je kuća na klizištu,
curi u ambis nedorečenosti.
Nije na zemlji. S one strane je sunca.
Moja je kuća na mojim leđima.
Ne spuštam je ni kad se odmaram
niti kad spavam.
Podrum sam svojoj kući.
Ja nikad nisam vidio svoju kuću.
Ne znam da je nacrtam.
Ni da je opišem.
Ne umijem da je usanjam.
Ni da je opjevam.
Gdje je, u stvari, moja kuća?
Imam li je?
I kako se zove moja kuća?
Nema komentara:
Objavi komentar