Sve sto kazem u dusi tvojoj postane ptica pa mi se vrati letom do jezera kisom tihog..suncem bistrog..do jata misli sto kruze i sve pocivaju u tebi..i..jos jedna vise ima sto se uvijek veseli Sjecanjem..svakim mojim dodirom tebe..Nas..cistilistem Ljubavi..
dajem li ti ljubavi sto ti treba dok zraka Tihog razapinje tijelo..okivam li te il' letis van vremena bivajuci sve vise glasnik nekih drugih svijetova..
u slutnji svetog dok srca nam se ljube cvijeta li nebo koliko bi htio..znas..i..iza najtajnije tajne nalazi se opet tajna veca..
sto ti danas kazuje tiha molitva dana..kakva sam ti djeva srcu..kao voda..vino..ulje..maslinova grana ili pak ljekovita biljka..
dusa zedna izvor treba..vesele li te milosti sto su dio istog neba..srce moje tobom je zivo..kao svetom vodom krstenja..
ja sam dijete najveceg Sanjara pod kojim je sunce..zemlja..sve planete..onog zbog kojeg si i ti kao sto kazes s neke zvijezde..Mali princ sa svojom Ruzom..mogla bih ovako beskonacno razgovarati s tobom a jesam li ti ista dala osim sto ces mi tisucu ptica dati da me grle do prestanka sunceva sjaja..ja cu biti sluga i nakon smrti..neobican cvijet na stabljici sa zelenim rukama sto grle svijet kapljom vode..do svjetlosti..
Cvijet..da cvijet..mucilo me uvijek sto je cvijet..sto je..Cvijet..muci me i sad iako znam..vidljiv znak zivota..uske staze gdje kap po kap ljepota korijen dubok pije..da..cvijet sam ja..u duhu sve znacaj pravi tek ima..niti pjesnik divljenjem olaksanje ne da..i kisa tek kisa nije..ti znas sve..a ova moja pjesma je otkupljenje..sapat nasih zagrljenih andjela..o kolika su mi htijenja ljubavi..a ti ih cinis najvecim..darujem li ti sto ti treba..znam veselis se svakoj mojoj rijeci..da kazem: "Duh Sveti u pocetku lebdio je nad vodama "..u tebi bi bujale rijeci srece..na ovo malo rekao si : "Dosla si iz svih stvari koje sam vidio..iz svih zvukova koje sam cuo..iz lica svih..iz svakog pogleda..iz svakog udarca..iz svega toga si se javila k'o iz cvijeca miris..k'o plamen iz suharja..i kad stavim uho na tebe k'o na skoljku cujem sume gradovi kroz koje sam prosao i oni kroz koje samo htjedoh proci..odraze vidim dalekih kupola kako se njisu u bistroj vodi tvog bica..slusam..i gle..prolijecu atomi zaboravljenih ruza i glasovi iz mrtvih usta ustaju..slusam moj zivot treperi u tebi kao ptica u zamku ulovljena."..i ja placem..placem od srece..treperim kao i ti ljubavi svakim korakom vise..nitko me tako volio nije..oprosti..nitko me tako Vidio nije..sve sto ti kazem u tvojoj dusi postane ptica pa mi se vrati letom do jezera kisom tihog..i..beskrajna je moja radost disanja..Boze..koliko te volim..do tvoje Ruze i Malog princa moga moj zivot treperi sav u tebi kao Ptica u zamku ulovljena..vidis li..mi smo pjesma u Pjesmi oslobodjenja..dvije noge..dvije ruke..jedno srce..jedna dusa.. tijelo jedno..do posljednjeg daha..Cvijet..evo i sada ti kazujem opet nesto..slusaj..sto cu reci..a ja vec cujem pjesmu u najljepsoj Pjesmi..Volim te.. Ljubavi moja..
Nema komentara:
Objavi komentar