Pusti me da sanjam LJUBAV...
a ne strah...
daj sebe ˝mili˝ do kraja daha
cijelo svoje tijelo...dah truleži
miris ruke ,što na moju krv miriše
i dodir bolnog udarca ,na vagu slijepoj pravdi
koja te ipak prepoznaje....
kako li izgleda sada tvoja ˝sloboda˝ tvoj san ,tvoj mračni dan
kada više do mene ne možeš??
misliš na mene...a nalaziš li me u sitnim detaljima
nacrtanih na zidovima ćelija?
˝stvarima˝....kojih više ne posjeduješ
jer ja nisam stvar ,koju bacaš i razbijaš o mramor
nalaziš li me u suncu....u modrini neba što te gleda noću?
dok ti snivaš budan
....vidiš li me u maloj crnoj preplašenoj ptici, stisnutoj na tvom prozoru
koja čeka da ju pustiš unutra ,no nikada više neće ući
kako ti sada izgleda dan....bez mene...?
u ćeliji bez prozora
mutnih sjećanja na sunce ,dan i mjesečinu
sanjaš li sada ljepše..i vedrije sne
dolinu đurđica ,visibaba , tratinčica ,prvih ljubičica ,jaglaca
proljetnica orošenih mojim kapima
davno svih presahlih suza
sanjaš li ili se tebi kotrlja suza kad zora se budi
....kao meni nekada
uzalud ti snovi ,više ti nisam nitko i ˝ništa˝ ..
tek zauvijek...nepoznata sjena u tvojim košmarnim mislima
odlaženje i dolaženje do ognjišta mojih vrata
vatra želja snova i nemira....
a jutrom kada se probudi dan...sve je pepeo i prah !
.....još jedan tvoj krah
zašto nisi sretan sad
...zar ti je u oku nestao sjaj?
vidi li se bar imalo tuge...
želja da promijeniš bar jedan prošli dan
dok pognut sad prolaziš životom bez mene ,potpuno sam...?
okreni glavu od mene zauvijek
stisni svoje ˝hrabro˝ srce i ubij me
...jednom i zauvijek....ako možeš !!
no nedodirljiva sam i daleka
....spašena od svih boli duše i strahova
-a davno nekada;
ušao si na vrata moga srca....
nazvala sam te ˝ljubav˝ !....
obrisa dječačkog lica nježnog pogleda..
dodira mekih dlanova
...topline riječi..što su me grijati znale
davale mi hrabrost da životom kročim ,
ruke....koje su me dizale kada bi padala preko kamenčića mojih nada
utjehe u trenutcima nemira...i radosti zaboraviti ne mogu
ne mogu ti samo tako reći
da te više ne volim
i da sve zaboravim....
jer ime ti je bilo ˝ljubav˝ !
srce ne mogu pokrpati ,jer nije šarena krpa....
koju ću sašiti i koncem zakrpu napraviti..
puštam da me kupaju kišne kapi i klize po meni
no sve osjećaje isprati neće...
neće mi donijeti osjećaj sreće...
ali ni zaborav neće....
a sve one minute i trenutke...
ponovo živo proživljavam...
dok ležim na toploj kiši....
tuga u ljuljački mog života još ponekad spava....
za mene postojiš još u nekim izgubljenim snovima...
isprati tvoje riječi i dodire
neće vjetrovi niti kiše....
u mom srcu zauvijek se čista ljubav njiše....
i zato...pusti me da sanjam od sada do vječnosti
samo LJUBAV.....
Nema komentara:
Objavi komentar