Podizem optuznicu stranputice
ravne ceste beskonacnog kraja
podizem optuznicu na pocetku cuprije
ulazaka u dvorista osjecaja
slomljenih potresima prokletstva
ostavljenih na raskrizijma vremena
bez putokaza
mahovinama i lisajima
obraslih krosnji grana
lisenih osjecaja
koja su izdahnula
vec u samom korjenu
izgubljena obrisana
vremenskim uraganima
sakrivena od pogleda ljudi
obrasla ugljenisana
otkrivena i u virove pokopana
podizem optuznicu protiv sebe
lisene htjenja
udisanja zraka
uzetih doza slamnatih strasila
na odronima prekrizenih zivota
u rakama crnih vasionskih rupa
cije ce me ruke doseci
u mislima u dodirima
neba i zemlje
razasute po meni
cije su misli okovane sa zvijezdama
podizem optuznicu
otiskom svoga stopala
probodene pete bola
skrusene osobe
cije me oci optuzene
zatajite sa zorom
na pocetku vremena.
Nema komentara:
Objavi komentar