Translate

četvrtak, 6. prosinca 2012.

Teo Radić


DIVI SE JUTRU POSTOJANJA

Nije to bilo jutro
i nije osvanuo novi dan
nije se more na oblutcima izležavalo
nije netko tamo pored otvorenoga prozora spavao
nisam udisao med umjesto zraka
nisam sanjao
nisam maštao
sve to stvarno se dešavalo
zaista je voštanica prošle noći
na stolu gorjela
i zvijezde nebeske obasjavala .
Nisam imao vremena ni snage
bilo čemu da se divim
jednostavno trenutak me ispunio
svojom ljepotom .
Dugo sam disao u tišini
rađajući se iz izlaska sunca
lopočev cvijet zaklanjao mi je pogled
na ruševine svijeta
i sumrak njegov gdje ne postoje
ni zime ni ljeta .
Udisao sam samoga sebe ,
izdisao postojanje koje je drijemalo u meni
udahnuo život sam u sve
i sve je postalo moje u meni
a ja sam postao ja samome sebi

Nema komentara: