Kojim imenom da te zovem,
ja zbilja više ne znam,
i zašto,dijeleć dane s tobom,
život,ko sitan pijesak,
kroz prste propuštam
gledajuć mirno
kako ga nose mutni valovi Dunava
u nepovrat,na dno
da nikad ne izroni
na svjetlo dana,
na sunce što ga zove
Mrakom zaključavam sebe
u dubini svog nespokoja,
da zaliječim rane
Da,kažeš,to moj je izbor,
moja nesretna kob,
al ne znaš da sve se mijenja
I sitna duša ponekad zraka traži,
i snagu skuplja
da preživi
to što joj nosi novi dan
S tobom
Nema komentara:
Objavi komentar