OGLEDALO DUŠE KOJE ME RUŠI
Stajala je mirno
I tiha je bila.
Pogled je spuštala
Prema podu.
Ni riječ nije rekla.
U njenim očima
Obuhvaćen je
Cijeli svijet,
Zemlja i nebesa,
Ma cijeli svemir.
Sve rijeke,
Sva mora,
Svi izvori,
Svi mostovi
Su bili
U njenim
Prelijepim očima.
Pogledom je gradila
Most prema meni.
Nježnost je izvirala
Prema izvoru pogleda.
Valovi emocija
Navirali su kao
Uzburkano more.
Svjetlucave oči
Odavale su
Nabujalu rijeku
U njenom pogledu.
Samo oči vidjeh.
Ni riječi nisam čuo.
Hidžabom je prekrila
Cijelo svoje tijelo,
A oči odavaše
Duboke valove
Koji su
Pljuštali po meni,
Pljuštali u meni.
Drhtao sam
U pogledu njenom.
Drhtim i sada
Kada se sjećam
Njenih očiju.
Drhtim kao lovina
U ustima lava.
Sav se stresam.
Stresaju se
Zemlja i nebesa.
Šutim i osluškujem.
Bojim se
Svoga krika
Da me nitko
Ne čuje.
Drhtim i šutim.
Stresam se,
Osluškujem.
Žmirim i
Vidim je.
Stoji mirno.
Tiha je.
Spušta pogled.
Ne govori.
Ne želim gledati.
Zato žmirim.
Stresam se.
Stresaju se
Zemlja i
Nebesa.
Nema komentara:
Objavi komentar