UGASI SVJETLO MAJKO 2021.god
Ugasi svjetlo majko,
pusti me da uživam
u ljepoti besmislenosti
što je iznikla iz svih mojih nadanja
Ugasi svjetlo majko,
Sramim se sjećanja
Koja su me živu pokopala
Noćas u tišini svoga bola
Vjerujem u pravdu i istinu
griješim li u molitvi
Ili se molim krivim rijecčma
Reci mi majko
Koja je pokora
Da sperem grijeh
Pogane mise nad
mojim usnama
Krilo sam majko
Zapelo u granama
Vjetar mi hukom brani silazak
U svijet kojim ne vlada
Vjera suza bola i kajanja
Krilo sam crno slomljeno
Ogoljelo
Osjećam hladnoćom na koži
Samo mi je jedno pero ostalo
Ugasi svjetlo majko
Djevojčica u meni želi
Spavati
Skupiti snagu za jutro
Kada će opet samu sebe lagati
Dobro je, sve je dobro
Danas te nitko neće boljeti.
OTIMAČI
SNOVA 2019.god
Barbara ne
šeta više ulicom sama,
ne čeka kišu
kako bi na njoj stajala
sretna i
nasmijana.
Ljudi bez
lica, kamenog srca
želja
pohotnih, bez imalo srama,
ukrali su
prvu rumen sa njezinih obraza.
Barbara živi
u svoje strahove umotana,
priziva bore
na lice,
možda
zaboravi rane u sebi kada bude stara.
Ne zna živi
li dijete u njoj sada
Ili to
dijete nikad nije upoznala
Ne zna,
kojoj sebi pripada.
Žig srama
spuštanjem glave sakriva,
a nije
stvorena da bude žigosana,
samo se
rodila i bila odabrana.
Samo se
rodila i bila odabrana
od onih koje
je najviše voljela,
odabrana da
bude posebna.
Posebna u
rukama koje je ljubila,
posebna pod
tijelima kojima je vjerovala,
posebna pod
usnama kojih se nije bojala.
Do tog dana,
tek prvoga dana u nizu srama
nakon kojih
je njezin život postao tajna
i od nje
same duboko u podsvijest zakopana.
Barbara ne
šeta više ulicom sama,
boji se iz
nekih će veža iskočiti još
sjena
prošlosti, otvoriti će se još jedna tama.
Barbara želi
umrijeti bez sjećanja,
snova,
noćnih mora,
zaboravljena
od sebe, drugih, bola i živih rana.
Ona je bila
posebna djevojčica
od otimača
snova uprljana.
KRV KAO POBJEDA 2012.god
Čula je brojne povike
negdje iz daljine
udare zraka dok su
šake koje je nekada
ljubila udarale u metu
cijelo je njezino tijelo bilo srce
i ne gledavši je
iza svakog udarca na njezine
kosti ispuštao je pobjednički poklič
čupajuči pramenove plave kose
a ona je tijelom na tlu
dušom negdje postrani
promatrala grimiznu krv
što se slijevala iznad
njezinih očiju
do modrih usana
bez snage da barem krikom
bude užasnuta zvjerskom snagom
njegovog bijesa
vonj straha širio se sobom
uz prenaglašene zvukove
gušenja koji su njemu
bili poput afrodizijaka
uputio je otrovni pogled
pun gađenja prema
tako slabom protivniku
u njegovoj igri gubljenja
razuma i pameti
gubeći svijest
nižući slike svoga života
u grudima joj ključa bijes
nahrupljuje na usta
urlikom ranjene lavice
brišući laktom krv sa lica
pogledom na nož
i njegovim strahom
dokazala je da se iza
njegove snage krije kukavica
posrčući visoko podignute glave
krajičkom oka vidi slobodan
prolaz prema vratima
u ušima čuje otkucaje
vlastitog srca
dok se snažno pozdravlja
sa udarcima
i tihim noćnim jecajima
1 komentar:
Bravooo!
Objavi komentar