Mirjana Pejak

IZA ZATVORENIH VRATA

žena svakodnevnice
pridošlica sa zelenih polja
u rijeku života zaplovila
uz ljubav svoga života

u kolibi maloj sunce milinu pruža
jutrom uz bijelu kavu i komad kukuruznog kruha
život je cjelivao!
naučio na toplinu dlanova njegove ruke!
buđenja bez umora!
iz jučer u danas
nošena zagrljajima u sutra!

dubinu duše krasi joj nježnost
urasla u srce kao dragulj da je čuva
uz dvoje malih na stazama sniva
ali ne moli za koricu kruha

sumrake tame u očima skriva
ali sretna s osmjehom stane
pred zatvorena vrata
pod skutima dvoje malih
i sretna što je živa….

prigrli snagom svoje ljubavi
dvoje anđela u nemiloj tami
ponosna što je majka
bez obzira što su ostali sami

moć ima u srcu
pogled prema suncu
sakriva svoje snove
i bori se za putove nove

žena
jaka, snažna, puna ljubavi
za anđele svoje
za svoje dvoje malih!