SJEĆAŠ LI SE MILA
...dvorišta ispod vinove loze i
nezrelog grožđa trganog hladnim prstima.
Sjećaš li se bagrema iz komšijskog vrta,
i dalekih mirisa tuđeg, veselog djetinjstva.
Sjećaš li se
krpenih lutaka i nježnosti
koju si i sama željela.
Sjećaš li se komadića porculana
šarenog mozaika
iz kojeg si znala čitati bolji život.
Sjećaš li se djelića crvene cigle
kojima si crtala ptice bez krila
i sunce koje se ne smije.
Sjećaš li se potrganih stranica
tuđih bilježnica koje bijahu tvoja knjiga.
Sjećaš li se novogodišnjih praznika
i noći u kojima si skupljala zvijezde,
krišom skidala s neba srebrne i zlatne bombone,
jedine poklone
za koje si mislila da ti pripadaju.
Sjećaš li se prvih novih cipelica
i zvuka potpetica u kojem si uživala
kao trinaestogodišnja djevojčica.
Sjećaš li se, mila, tišine posječene
očajnim glasom srca djeteta,
straha, šamara i mržnje
tiranina kojeg si zvala oče.
Sjećaš li se topline majčinih očiju,
suzom sudbine izgrebene
i skuta u kome se zaboravljala bol
koja davi i ubija nedužnu dušu djeteta,
krivog što se rodilo.
Sjećaš li se agonije svinja,
vriske i krvi u dvorištu.
Pogrešno zabodenih oštrica u strah koji je umirao,
dok tvoj je i dalje trajao.
Sjećaš li se, mila,
molitve pune nemoćnog bijesa
molitve za Njegovu smrt,
ispunjene u času kada je više nijesi željela.
Nad grobom odrasla žena.
Po zemlji prosuti crveni karanfili,
napojeni posljednjim ostacima dječjih trauma.
Danas, mila,
u još jednom jutru uspomena
palim svijeću za zaborav
svih
sjećanja.
Nema komentara:
Objavi komentar