ANĐEOSKO DIJETE (Luki Ritzu)
1.dio
Trubači ulicom prolaze.
Ptice nebom lete.
Vozači traže parking.
Majka izgubljeno dijete...
Ljudi plaču.
Bijeli lijes nose grobari.
Crkveno zvono zvoni,
a očevo srce krvari...
Trubači više ne sviraju.
Svećenik ima riječ.
Majka je klonula
po nebrojeni put već...
Jal im se u srcu stvara.
I čuju se mnogi krici...
Otac viče: "Gdje su ti krivci?!?"
Spušta se lijes u raku.
Hladna zemlja ga grli.
Sin će im živjeti u mraku.
Majka gitaru obgrli...
I šapat je na tren zamro.
Ne čuju se trubači.
Otac bi život za sinov darovao.
Majka u grob zakorači...
Oluje gnjeva utrobu paraju.
Čuju se mnogi krici.
Ma,što to današnja djeca stvaraju?!
Mladost kradu smrću na ulici...
2.dio
Položeni vijenci i cvijeće griju zemlju hladnu.
Postoji li veća bol od ove boli majke i oca?
U grobu leži još jedno mlado tijelo,
ali njegovo srce u nekome i nadalje kuca...
Bio je anđeosko dijete.
Darovao je život s trenutkom svoje smrti.
I svi se mi pitamo danas:
Djeco,kako ste imali hrabrosti
jednu mladost prekinuti???
U domu se ne čuje smijeh njihovog sina.
Njega više tjelesno nema.
Ali njegova gitara uporno odzvanja, svira,
spremna se prisjetiti svih lijepih uspomena...
Nema komentara:
Objavi komentar