Ti ženo što napijaš se
sa izvora divlje rijeke,
Ti ženo koja ne strahuješ
hoćeš li naići na slapove visoke, daleke
Ti jedinstvena, svoja,
poznatih otkucaja i boja
Ti
koja očekuješ odgovore u pjesmi
Reći ću ti
Bez pitanja
ni odgovora ni
Tu sam
Da ti kažem
Tvoje srce uvijek sni
Jer da tako ni
Što bi bile mi?
ŽENO, LIPOTICA TI SI
Kad se život rascipa na pola
I makneš se od cidećeg bola
Rastvoriš šporku koltrinu
Tvojeg mraka
Lipo ponovo bonagracije nakačiš
I zagaziš vanka priko skliskog praga
Nogom sklizneš, skroz otkačiš
Ko ga šiša, suze odmočiš
Kroz prozor više ne gledaš
Nego se vitru predaš
Krilima slobodu mašeš
Ni zavist ni jezici ni taština
Ne mogu ti ništa
Tvoja duša hoda svitom čista
Mirno ruku čvrstim stiskom daješ
Ni za ničije muke više se ne podaješ
Samom sobom svitom snagom traješ
I kad suza kapne nije važno
U srcu ti samo zeru vlažno
Lipotica svitla tada ti si
Svakim ogledalom pogled baciš
Sebi se sama nabaciš
I kad sidneš uz topli kamin
Di cipala si cipanice svojim srcem
Pobrojiš sve te životne pute
Najlipše se skriti u njegove skute
Nema komentara:
Objavi komentar