Božena Volić

POPUT FENIKSA              2023.god

Voljela ga je
Od života više
Ljubavlju ga
Zvala

Živjeli su zajedno
U njenom stanu
A ona
Ljubavlju opijena
Srećom cvjetala
Od pogleda njegovog
Sunce bi je obasjalo
Leptirići zalepršali
U utrobi

S posla u stan bi trčala
Od čežnje smorena
U zagrljaj da mu padne

A on je dugo spavao
Jer nigdje nije radio
Večernje izlaske volio
Iz kavane pijan
Pred zoru dolazio
Galamio i psovao
Nasilan bio

Za sve ju je okrivljivao
Pogrdnim riječima nazivao
Njegovo ponašanje
Sama je pred sobom
Pravdala
Iako joj je
Mir oduzimao
Vječno je kritizirao
Nije je razumio

Trebao joj je
osmijeh, radost,
Poneka nježna riječ,
Zagrljaj, poljubac.
Nadala se da će
joj život uljepšati

Čvrsto je vjerovala
da prava ljubav
Sve pobjedi

Trebalo joj je dugo
Da shvati
Nije je volio
Nada se izgubila
Ostavila ga je

Ponovo je učila
Kako živjeti
Suštinu života
U dostojanstvu
Tražila

Cijeli svemir
Otvorio joj se
Pobijedila je sebe
Sretna u osamljenosti
Postala

Vremenom
Nada se poput feniksa
Iz pepela rađala
U stvarnosti utjelovila
Ljubav dolepršala

SMJERNA, TIHA, DOSTOJANSTVENA               2022.god

zašto nosiš tamne naočale
a ponoć je i tama posvuda

štitim se od štetnog zračenja

modrica na licu ili
nova moda šminkanja

niz stepenice sam pala

stojiš sama
u tami skrivena
podalje od puta
i ulične rasvjete

mir u duši tražim
priznajem
dom sam izgubila

kriješ se
strepiš
šapćeš molitvu
i neka imena

Boga u pomoć
zovem da mi
djecu sačuva

kroz krošnje stabala
vjetar huk širi
žena budi i majka budi
poštovanja dostojna

noć gospodari nebom
dan ispraća tamnim velom
širom otvorenih očiju
dom, djecu i ljubav
je sanjala

u očima punim snova
uzdahom ranjene duše
ženino srce majčinom snagom
smjelošću zatreperi

iz dubina izronivši
odbačena sjećanja
nadu su mrsila
oprost tražila

osuđivala nikog nije
za mržnju nije znala
zaboravila snebivanja
nesputanost vratila
tren slabosti odbacila
tamne naočale ostavila
šminku obrisala

sjaj u očima se vratila
radost dušu obuzela
u očima punim snova
dom je svoj vidjela
i djecu zagrlila

noć se kraju bližila
tama povlačila
blistavi veo praskozorja
sunčane zrake
na obzoru grlile

osmjehnula se
život je slavila
tren sadašnji
smjerno i tiho
zagrlila

VOLIO JE                            2021.god

jednom je volio
bila je to ljubav
čudna i šašava
i milijun godina da je trajala
nedokučiva i neshvatljiva

volio je on tu ženu
divio joj se
i osuđivao

sredina nije postojala
izluđivala ga je
nije je razumio

ono što je volio
i ono što nije
sve zajedno
u njoj se krilo

buru emocija je donosila
dobrih i loših
na grijeh ga navodila
nije ga razumjela
gnjev razbuktavala
bojao se sebe i
nepromišljenih odluka

pisao joj je pjesme
pisao i brisao
mnoštvo stihova odbacio
puno ih je ostalo
nepročitano
zgužvano u džepu
njegovog žutog sakoa

RAZMISLI                                      2019.

Pogledaj svoj dom,

hladnoća srca ledi!

Mrsi sjećanja vjetar,

netom se zrcalo razbi.

Zaboravi sve,

ništa ne reci.

Bilo je to

nekad davno!

Budi hrabar,

sve se promijenilo.

Pogledaj bez straha,

ispred i iza.

Nauči razumjeti,

nikad osuđivati,

spokojno čekaj,

znaj rastanak podnijeti.

Dotaknuti tugu,

u duši razornu bol,

osjetiti očajnu samoću,

nesanicu, kamen u želucu…

Pobijedi srce, um,

tiho se pročistiti,

oslobodi tereta,

nikom ne sudi.

Ne javljaj se,

objasni svima,

kako si nestao,

i da ne patiš nimalo.

Silno to želi,

i zbiljski misli!

Svoj ponosni ego,

sa sobom odnesi.

Pomiri lumen i žiće,

gordost cvjeta u očima,

ne želi ništa više,

to je samo loš san.

Istina je sve što kažem,

vjeruj mi,

ne lažem,

ne izmišljam.

Čista srca idi dalje!

Savjest tvoja je sreća.

Samoća je ponekad lijek.

Čekaj novi početak.

Dostojanstvo sačuvaj,

nikad se ne vraćaj.

Zaboravi! Jesi li znao?

Sve prolazi!

Svijet je pun snova.

Nadaj se ponovno sanjati.

Traži zaborav,

pronađi sebe.

Potraži sreću, živi, uživaj,

blagoslov neba neka je uz tebe,

bez jala, bez osjećanja, bez tuge,

ostaj, zaboravi.

Smionost imaj,

ništa ti ne treba.

Uživaj poslije svega,

djeca skanu pjevaju…