Zorica Krističević

U NAJUŽOJ ULICI

Stojim u najužoj ulici na svijetu

I razmišljam o onoj djevojci

Što se ubila zbog kose

A bila je silovana

Zatim su je udali mladu

I nisu joj dali da se ošiša

Stojim u najužoj ulici na svijetu

I razmišljam o onoj djevojci

Što se ubila zbog kose

A bila je silovana kad joj je bilo petnaest

Jednog dana ipak uzela je škare

Odrezala svu tu divnu kosu

Vratila se u roditeljsku kuću

Potražila zatim odgovarajući most

S kojeg se ćelavom glavom strmoglavila

Stojim u najužoj ulici na svijetu

Razmišljam o onoj djevojci

Što se ubila zbog kose

A bila je silovana kad joj je bilo petnaest

Mene su silovali kad mi je bilo trinaest

Stojim u najužoj ulici na svijetu

Držim se kosom nesigurno za zidove

Suviše je mostova sagradila muška ruka